"U zatvoru sam radio sve moguce poslove: kao kuhar, na vanjskim radovima, iskopima, kao majstor. Završio sam školu za konobare, ali sam spreman raditi što god mi se ponudi. Ovo mi je bila lekcija za cijeli život i nemam više namjeru raditi gluposti.
Nedavno sam dobio sina i jedino što želim je raditi i brinuti se o svojoj obitelji. Jedva cekam da se skinem i sa suboteksa (zamjenska terapija za lijecenje ovisnosti). Želim biti cist i krenuti naprijed.
Iskreno, znam da ce mi teško neki poslodavac pružiti priliku, ali vec sam radio, cistio vile i apartmane za turiste, održavao vrtove. Znali su za moju prošlost, ali su imali povjerenja i nisam zeznuo. Nadam se da cu ponovno naci takvog poslodavca", ispricao je 25-godišnji Puljanin koji je u zatvoru bio zbog lakšeg kaznenog djela.
Ako je suditi po podacima Vladinog Ureda za suzbijanje zloporabe droge, ovaj ce mladic teško do posla u Istri. Od 2007. do kraja 2010. u sklopu projekta resocijalizacije ovisnika koji su završili neki od programa rehabilitacije u terapijskoj zajednici ili zatvorskom sustavu, ili su pak u izvanbolnickom tretmanu, u Hrvatskoj se zaposlilo njih svega 59, od kojih niti jedan u Istarskoj županiji!
Istra na samom zacelju
Najviše je zaposleno u Splitsko-dalmatinskoj županiji, njih 16, zatim u Gradu Zagrebu 15 osoba, slijede Medimurska županija s devet zaposlenih ovisnika, Primorsko-goranska s pet, Dubrovacko-neretvanska i Zadarska s po cetiri te Osjecko-baranjska i Požeško-slavonska županija s po tri zaposlena ovisnika.
Osim državnih potpora za poslodavce koji zaposle bivše ovisnike, država financira doškolovanje i prekvalifikaciju lijecenih narkomana za deficitarna zanimanja da bi lakše došli do posla, no i ovdje je Istra na samom zacelju. Hrvatski zavod za zapošljavanje u spomenutom je razdoblju proveo profesionalno usmjeravanje i procjenu radne sposobnosti za 231 ovisnika, 95 ih se ukljucilo u obrazovne programe, od kojih u Istarskoj županiji tek jedan.
- Godinama upozoravamo na poteškoce u ostvarivanju programa resocijalizacije koji ne uspijeva jer ponudena suradnja s ostalim institucijama koje su ukljucene u projekt, centrima za socijalnu skrb i zavodima za zapošljavanje, ne funkcionira.
Stalno kontaktiramo jedni s drugima, medutim u pulskim institucijama nije bilo djelatnika koji se bave provedbom projekta. Iako smo nastojali ukljuciti i motivirati bivše ovisnike za prekvalifikaciju, doškolovanje i zapošljavanje, nismo ih imali kome uputiti. Stoga se pomocu ovog projekta zasad nije nitko zaposlio, a samo je jedna osoba na podrucju Rovinja ukljucena u program doškolovanja, kazala je dr. Katarina Mešin, dugogodišnja, nedavno umirovljena, voditeljica Službe za prevenciju i izvanbolnicko lijecenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja pri Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije.
Da nešto ocito ne štima u provedbi ovog programa u Istri, vidi se i po tome što naš sugovornik s pocetka price nije ni znao za postojanje mjera, iako je nakon izlaska iz zatvora bio u Zavodu za zapošljavanje, kao i u Centru za socijalnu skrb.
Helena Mitrovic, v.d. voditeljice Službe za prevenciju, upozorava da je bivši ovisnik, ako ne pronade posao po povratku iz komune ili zatvora, a nema obitelj da ga uzdržava, prepušten sebi jer u Puli ne postoji ni prihvatilište za beskucnike, ni stambena zajednica za bivše ovisnike, pa cak ni pucka kuhinja.
- Poticemo ih da se više ne drogiraju, da više ne dilaju, ne kradu, a onda se dogodi da ne mogu naci posao pa dolaze kod nas bukvalno gladni. Neki nemaju ni krov nad glavom jer su u prijašnjem životu ovisnika sve prodali, a neki nisu ništa ni imali jer medu ovisnicima ima i domske djece.
Ako i nadu posao, kad poslodavci doznaju da se radi o bivšim ovisnicima, cesto im smjesta daju otkaz neovisno o tome kakvi su radnici. Postoji strah da ce se bivši ovisnik ponovno poceti drogirati ili da ce možda nešto ukrasti. No, upravo su zapošljavanje i rad zaštitni faktori protiv recidivizma. Oni koji nadu posao puno su uspješniji u svom lijecenju i cesto mi tada kažu da se najzad osjecaju korisno, uspješno i sigurno, veli psihologinja Mitrovic.
Prošle se godine 15 lijecenih ovisnika obratilo pulskoj službi sa željom da se zaposle putem Vladinog projekta, 16 ih je bilo zainteresirano za doškolovanje, a cetiri za prekvalifikaciju. U pulskom HZZ-u trenutno su u obrazovanje ukljucena tri bivša ovisnika, a uskoro ce još tri, što pokazuje blagi pomak u odnosu na lani, kad je školovanje placeno za samo jednu osobu.
- Zasad provodimo školovanje za kuhara, pomocnog kuhara i vrtlara. Pratimo da li redovito pohadaju nastavu, a kad završe, pomažemo im da pronadu posao u struci, kazala je Ada Anicic iz pulske ispostave Zavoda za zapošljavanje. U pulskom HZZ-u za mali broj zaposlenih ovisnika krive poslodavce, iako je nejasno zašto iste probleme nemaju ispostave u Splitu i drugim županijama.
- Problem je što poslodavci nerado zapošljavaju bivše ovisnike jer misle da nece biti kvalitetni radnici, da se nece snaci, da ce se vratiti ovisnosti ili da nece izdržati posao ako zbog uzimanja droge imaju fizickih poteškoca. Medutim, to ne mora biti tako. Znam bivšeg ovisnika koji radi naporne sezonske poslove i poslodavac je s njim zadovoljan te ga zapošljava svako ljeto, dodaje Anicic.
U pulskom Centru za socijalnu skrb dulje vrijeme nisu ni imali djelatnika koji se bavio resocijalizacijom ovisnika.
- U godinu i pol dana otkad radim na ovom projektu dobili smo samo jedan zahtjev za zapošljavanje, a još se pet bivših ovisnika javilo za mjeru prekvalifikacije i doškolovanja. Mnogi dodu u nadi da ce smjesta pronaci posao, a onda se razocaraju kad vide da to baš i nije tako jednostavno, kazala je Dunja Stepcic iz pulskog centra.
I ona smatra da je problem u nedovoljnoj suradnji medu institucijama, ali isto tako misli da je i sama procedura prilicno komplicirana.
- Prisutan je i strah medu bivšim ovisnicima da ce, ako koriste ove mjere, biti obilježeni i time, zapravo, teže doci do posla. Kad jednom udu u sistem, njihovi podaci postaju dostupni, a mjere ne mogu koristiti ako jednu ovisnost zamijene drugom, primjerice alkoholom, što se nažalost dogada, veli Stepcic.
Resocijalizacija smanjuje povratak u ovisnost
Po proceduri, Služba za lijecenje ovisnosti izdaje potvrdu o apstinenciji kojom se lijeceni ovisnik javlja u Zavod za zapošljavanje i u Centar za socijalnu skrb. U centru se radi anamneza obiteljskih prilika, dok se u zavodu osobe profesionalno usmjeravaju te prolaze medicinsko-psihološku obradu. Time se u resocijalizaciju osim lijecnika službe ukljucuje i socijalni radnik, kao i djelatnik zavoda koji prate bivšeg ovisnika, a cime i poslodavac dobiva dodatno jamstvo da se osoba uspješno lijeci.
- Poslodavci koji zaposle lijecenog ovisnika imaju konkretnu osobu kojoj se mogu obratiti za pomoc u centrima za socijalnu skrb, što nije slucaj s drugim socijalno osjetljivim i teško zapošljivim skupinama. Osim toga, lijeceni ovisnici su u velikom broju slucajeva dokazali da su sposobni obnašati bilo kakav posao, naravno uz uvjet da ne dode do recidivizma, kazala je Sanja Mikulic, nacelnica Odjela za opce programe i strategiju iz Vladinog Ureda za suzbijanje zloporabe droga.
Dosadašnja su iskustva pokazala da je kod ovisnika koji su ukljuceni u obrazovne programe i zapošljavanje recidivizam vrlo rijedak i sporadican. Drugim rijecima, upravo projekt resocijalizacije smanjuje njihov povratak u ovisnost, koja nije ništa drugo nego bolest te traži lijecenje, kao i podršku cijelog društva. Time se neizravno suzbija zloporaba droge opcenito buduci da, isticu u Vladinom uredu, nelijeceni i aktivni ovisnik da bi financirao svoju ovisnost, mora upasti i u zonu kriminaliteta te pretprodajom droge u prosjeku stvara od pet do osam novih ovisnika. (Maša JERIN)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD PETKA.