Tribinom i izložbom posvecenima Ivi Andricu u pulskoj Gimnaziji nastavljeni su 3. Dani srpske kulture u Istri koje organizira Koordinacija Srba Istre i Srpsko narodno vijece.
Na tribini u knjižnici Gimnazije razgovaralo se o tome zašto je Andric tako znacajan. S jedne strane, kao što je i kazao književnik i publicist Milan Rakovac, Andric je jedini od pisaca iz bivše države koji je osvojio Nobelovu nagradu za književnost i to prije ravno pola stoljeca za roman "Na Drini cuprija". To nije uspjelo niti Krleži kojeg Hrvati uzdižu kao svojeg najveceg pisca, niti Crnanjskom kojeg slave Srbi, niti Selimovicu kojeg velicaju Bošnjaci. Ta Andriceva nagrada, kako je zapisao Krleža, pobudila je interes svjetske štampe za suvremenu beletristiku u Jugoslaviji.
Konacno, Andrica prevode u Njemackoj, Turskoj, Italiji, Španjolskoj, Rumunjskoj,
Engleskoj, a za sva njegova izdanja brine se zaklada koja nosi njegovo
ime, rekao je Miodrag Jakšic, državni sekretar srpskog ministarstva i vjera i dijaspore.
Nije se mogla izbjeci rasprava o tome ciji je zapravo Andric. Roden u BiH, od srpskih i hrvatskih roditelja, sam se deklarirao Srbinom. No, kako rece književnik Radovan Kanjevac, Andric je bio previše svoj da bi ga netko svojatao.
Ove godine pada još jedna okrugla obljetnica vezana uz Andrica, a to je stoljece od objavljivanja njegovih prvih stihova na što je podsjetio Dejan Mihajlovic iz izdavacke kuce Laguna iz Beograda koja redovito objavljuje Andriceva djela.
Pulske gimnazijalace je zanimalo je li Andric obavezna lektira i školarcima u Srbiji. Kanjevac je odgovorio potvrdno, dodavši da su najviše u lektiri "Na Drini cuprija" te "Prokleta avlija", koja je u recentnoj anketi u Srbiji odabrana za knjigu koja je obilježila 20. stoljece, unatoc tome što se Andricu prigovaralo da piše stilom iz 19. stoljeca.
Pitanje jedne ucenice zašto se na ovom prostoru nije pojavio nijedan Andric poslije Andrica, pretvorilo se u polemiku izmedu Rakovca, koji smatra da je kompjuterska tehnologija ubila kazalište, film, rock 'n' roll, te Kanjevca, koji drži da je jednako radoznao covjek koji pretražuje Internet kao i onaj koji je nekada tragao za knjigama. (M. RADIC)