U 390 talijanskih državnih bolnica postoji prostorija za pritužbe gdje se pacijent može žaliti na liječnika, medicinsku sestru, bolnicu... Kod nas postoje povjerenstva, ali samo da bi potvrdila mišljenje ravnatelja bolnice. Stvar je u tome da povjerenstva moraju biti neovisna, a ona to nisu", ustvrdio je prof. dr. sc. Mirko Štifanić s riječkog Medicinskog fakulteta. Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata trebala bi funkcionirati na tri razine, bolničkoj, županijskoj i državnoj, mada nam u Pravnom centru u Zagrebu vele da u bolnicama, umjesto povjerenstva, o pritužbama pacijenata može odlučivati i ravnateljstvo, što je slučaj i u pulskoj bolnici.
Opća bolnica Pula trenutno vodi 22 sudske parnice po tužbama pacijenata radi naknade štete zbog grešaka u liječenju. U zadnjih pet godina donijete su tri pravomoćne presude, a na temelju odšteta pacijentima isplaćeno je 830 tisuća kuna, odnosno prosječno bilo 280 tisuća kuna po parnici. U zadnjih pet godina bolnica je zaprimila 56 pisanih pritužbi pacijenata, u prosjeku desetak godišnje, lani 16, dok je 14 pritužbi upućeno Ministarstvu zdravlja. Iz odgovora predsjednice Županijskog povjerenstva za zaštitu prava pacijenata dr. Romanite Rojnić saznajemo da se Povjerenstvo lani sastalo četiri puta i da su zaprimili šest zahtjeva za pomoć pri rješavanju problema koji se odnose na povredu prava pacijenata.
U pulskoj bolnici većinu pritužbi pacijenata rješava ravnatelj, a dio njih njegov zamjenik te pomoćnici za kvalitetu i sestrinstvo, odnosno Povjerenstvo za kvalitetu koje ima 14 članova i, osim sigurnošću i zaštitom pacijenata, bavi se čitavim nizom drugih pitanja vezanih uz podizanje i praćenje kvalitete rada zaposlenika pulske bolnice.
- Prva linija određivanja utemeljenosti pritužbi je pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo, koja određuje i kome će ih proslijediti. Tu nastaje disperzija pritužbi, svaki član uprave rješava ih na svoj način. U roku od dva dana treba stići pismeno očitovanje rukovoditelja djelatnosti, koji u što kraćem vremenu mora provesti korektivne ili preventivne radnje. Rješavaju se i anonimne pritužbe iako se odgovori nemaju kamo poslati, kaže dr. Alex Anton Bruno Lozić, pomoćnik ravnatelja za kvalitetu i predsjednik Povjerenstva za kvalitetu.
Većina pritužbi, potvrđuje, odnosi se na problem u komunikaciji između zdravstvenog osoblja i pacijenata, na duge liste za pojedine pretrage i duge redove pred ambulantama. Burne reakcije najčešće se ipak riješe razgovorom, kaže dr. Lozić.
Jedno od temeljnih prava pacijenata su i pravo na obaviještenost te na prihvaćanje ili odbijanje određenog medicinskog postupka ili zahvata. Obrasci, obrasci… Gdje su ona vremena kad smo razgovarali sa svojim doktorom? O tome se, kaže dr. Lozić, polemike vode i u Liječničkim novinama. "Međutim, mi smo uz pisanu obavijest u našim procedurama zadržali i razgovor liječnika s pacijentom. Ovi obrasci previše sliče američkom sustavu, a mi se trudimo zadržati svoju tradiciju i uvesti ono što nam nalaže akreditacijski standard", kaže dr. Lozić. (Piše Duška PALIBRK/Snimio Manuel ANGELINI)