Tekst objavljen u Glasu Istre o Puljanki kojoj su iz zagrebackog odvjetnickog ureda zaprijetili ovrhom, i to za, kako je na kraju ispalo, placene racune, zagrijao je telefone u našoj redakciji. Mnogi su se u njezinoj prici prepoznali, mnogi su željeli ispricati svoje iskustvo, a bilo je i onih kojima još uvijek nije jasno koliko se placeni racuni moraju cuvati i kako funkcionira institut zastare.
O svemu smo, stoga, popricali s Hanom Juric, voditeljicom Savjetovališta za zaštitu potrošaca. Spomenutoj Puljanki ovrhom se prijetilo zbog navodno neplacenih racuna za RTV pretplatu u srpnju, kolovozu i rujnu 2009., i to na ime pokojnog supruga.
Onemogucava se sudska naplata
Dakle, kako veli Juric, i Zakon o zaštiti potrošaca i Zakon o obveznim odnosima propisuju jednogodišnji rok zastare za tražbine javnih usluga i troškove kucanstva. No, takozvani institut zastare, pojašnjava, nije tako jednostavan kako mnogi smatraju. Naime, zastara ne nastupa automatski niti na nju ijedno tijelo pazi po službenoj dužnosti. Stranka, odnosno potrošac, na zastaru se mora pozvati da bi se ona aktivirala.
- Tom radnjom potrošac ne gasi pravo vjerovnika i dužnik ostaje dužnik, ali se onemogucuje vjerovniku da svoje pravo (tražbinu) realizira putem suda. Odnosno, zastarom prestaje pravo zahtijevanja ispunjenja obveze. Ukoliko se potrošac nije pozvao na zastaru, te zastarjeli dug podmiri, nema pravo na povrat novca jer, kako smo i prije naglasili, dužnik ostaje dužnik, a gasi se tek pravo na zahtijevanje ispunjenja obveze.
Kako napominje Juric, pri pozivanju na zastaru vrlo je bitno da potrošac to ucini pismenim putem. Pojašnjava takoder da zastara pocinje prvog dana od dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a nastupa istekom posljednjeg zakonom odredenog dana.
Prigovor na ovrhu
- Primjerice, ako smo dobili racun za telekom usluge za veljacu 2010. s dospijecem placanja 15. ožujka 2010., zastara pocinje teci 16. ožujka 2010., a nastupa 16. ožujka 2011. godine. Ako vjerovnik do tog dana nije poduzeo nikakve radnje kako bi prekinuo zastaru, potrošac se može na nju pozvati, veli Juric.
No, unatoc tome što je zakonom propisan jednogodišnji rok zastare, Juric potrošacima savjetuje da potvrde o uplacenim davanjima cuvaju tri godine te da se ukoliko dobiju opomenu ili ovrhu za placena davanja prije, primjerice, dvije, tri godine, pismenim putem pozovu na zastaru ako je nastupila prema gore navedenom modelu.
Za one koji racune placaju internetom savjetuje se da uplate isprintaju i - cuvaju. Dobijete li ovršni prijedlog, u roku od osam dana imate pravo prigovora, ali onomu koji ga je poslao - dakle javnobilježnickom ili odvjetnickom uredu, a ne davatelju usluge. (Piše Borka PETROVIC)
Na što se sve primjenjuje jednogodišnja zastara
Prema Zakonu o obveznim odnosima, jednogodišnji rok zastare primjenjuje se za tražbine naknada za isporucenu elektricnu i toplinsku energiju, plin, vodu, dimnjacarske usluge i održavanje cistoce. Nadalje, to se odnosi i na racune za radiopostaje, radiotelevizijske postaje, poštu, racune za telegrafe, telefon, kao i za pretplatu na povremene tiskovine (racunajuci od isteka datuma za koji je tiskovina narucena).
Zakonom o zaštiti potrošaca ovaj se popis javnih usluga i troškovi kucanstva koji zastarijevaju za jednu godinu proširuje i na odvodnju i procišcavanje otpadnih voda, prijevoz putnika u javnom prometu, odlaganje komunalnog otpada, održavanje groblja i krematorija te prijevoz pokojnika.
Slucaj naše citateljice nije osamljen
Tekst o apsurdnom pokušaju ovrhe mnoge je ponukao da svoje komentare i iskustva ostave i na našem portalu.
"Nemojte tek tako odbacivati njihove prijetnje. Meni su preko Fine blokirali racun s obrazloženjem da 2005. nisam platila telefonski racun (u bivšem stanu iz kojeg sam preselila) u iznosu od 400 kuna, a sad su mi naplatili oko 1.500 kuna s kamatama. Koja zastara, kad blokiraju racun, nema ništa dok se ne naplate. Tek da se zna", piše naša citateljica.
Drugi naš citatelj pak veli da je prije dva mjeseca i njemu iz istog odvjetnickog ureda došlo zastrašujuce pismo na ime duga zbog neplacanja RTV pristojbe u kojem je naveden dug od nekih 270 kuna! "No, kako su došli uopce do tog iznosa, kako su uopce došli do naše adrese, jer nikad nitko od nas nije potpisao nikakav ugovor, papir, priznanicu, bilo što da uopce imamo televiziju i da gledamo njihov program! Odjednom iz vedra neba - dug, ovrha, tužba... To smo pismo bacili. Nadam se bez posljedica jer nemaju ništa napismeno. Ili griješimo, upitao se citatelj.