Peteročlana ekipa hrvatske ekspedicije Himalaya 2017, tijekom koje će ronioci Lidija Lijić, svjetska i europska prvakinja, te Vitomir Maričić, hrvatski ekstremni sportaš, oboje hrvatski reprezentativci u ronjenju na dah, pokušati postaviti rekord za najviši zaron na dah na svijetu, spustila se jučer u nepalski grad Pokhara nakon uspješno odrađene prve etape ekspedicije koja je imala za zadatak aklimatizirati ronioce na uvjete smanjenog kisika. Posljednjih tjedan dana proveli su u Annapurna nacionalnom parku na visinama do 4500 metara, te se upravo spremaju za putovanje do sjevernog dijela Annapurna gorja.
Odradili aklimatizaciju
- Bilo je super biti ponovo na Himalaji, odradili smo dobro aklimatizacijski dio, vrijeme je bilo odlično i išlo nam uglavnom na ruku te se nadam da će nas i dalje poslužiti. Uspon me dosta iscrpio pa će mi dobro doći dan pauze da se oporavim, a sutra svakako idemo dalje. Na 4200 metara je bilo poprilično hladno i smrznuto, tako da me malo brine temperatura koja će nas dočekati preko visine od 5000 metara i kako ćemo se ubaciti u naša odijela i iz njih bez da riskiramo smrzavanje, kazala je Lidija Lijić.
Zbog izrazito neprohodnih cesta do regije u kojem se nalazi jezero, još je neizvjesno na koji će način ekipa stići na željenu lokaciju, otvorenost te trase mijenja se na dnevnoj bazi, a ovisno o kišama, te je prohodna isključivo 4x4 terencima.
- Priželjkivani raspored nam se nešto izmijenio, međutim imamo plan B i C, naravno. Drago mi je da su svi solidno podnijeli napore i visinu do sad, to znači da će sve ići lakše na dan D, gdje će biti manje naporan teren, ali i visine iznad 5000 metara. Zaron me trenutno najmanje brine, najvažnije je da svi dođu sebi i budu zdravi te sigurno stignemo do jezera. Ne sumnjam u dobar rezultat, naglasio je Vitomir Maričić.
Osim klasičnih simptoma i "boljki" ekstremnih visina, jedna od zdravstvenih briga za sada je vjerojatno istegnuće tetive i prehlada Vladimira Šoića, službenog videografa ekspedicije, te bolno grlo i prehlada Lidije Lijić, što će rezultirati danom pauze u Pokhari.
Fascinantni prizori
- Tijekom uspona redovno su kontrolirani osnovni vitalni parametri svih članova ekspedicije te je očekivano došlo do pada saturacije kisika i manjih problema iznad 3000 mnv. Znakova AMS-a, osim glavobolja i pojačanog umora nije bilo. Iznenadile su me velike razlike jutarnjih i večernjih temperatura od 25 i više stupnjeva, te je bilo u nekim dijelovima izrazito naporno, ali vrijedi vidjeti i probati, jer u tom naporu čovjek uspije malo i provesti vrijeme sa sobom, istaknuo je Viktor Ivaniš, liječnik ekspedicije.
Tandem Šoić-Maričić planira iz ovoga izvući set foto-materijala i dva kraća dokumentarca. S obzirom na teren, vremenske uvjete, mogućnost i dostupnost struje i svjetla i samu činjenicu da je sve na visini teže nego inače, ovo će možda biti njihova najteža produkcija do sad.
- Prizori koji se pružaju na putu prema vrhu fascinantni su i šteta ih je ne zabilježiti fotoaparatom jednom kada se pruži prilika. Međutim nedostatak kisika na tim visinama predstavlja realan problem čak i pri obavljanju bazičnih funkcija poput hodanja i kretanja kroz prostor. U takvim okolnostima stvarno je teško fokusirati se na korištenje foto-opreme, namještanja kadra, kompozicije. Jedino što te u takvom trenutku tjera je ideja da je to možda jedina prilika da se zabilježi trenutak i da slijedeće možda više neće biti, zaključio je Vladimir Šoić. (Danijela BAUK)