"Pozivamo obje vlade (hrvatsku i slovensku, op. a.) da odmah uklone zastoj u pregovorima oko konacnog odredivanja medudržavne granice, pogotovo na moru, poštujuci odgovarajuce ustavne zakone, interes Slovenije da zadrži neposredan pristup medunarodnim vodama te hrvatski interes za brzu cestovnu povezanost s Italijom i Austrijom."
Citat je to iz zajednicke izjave koju su u prosincu 1995. u Piranu potpisali Damir Kajin, tadašnji predsjednik Skupštine Istarske županije, Axel Luttenberger, predsjednik Saveza gradova i opcina Istre i otoka, te Ivan Jakovcic, predsjednik Odbora za medužupanijsku i meduregionalnu suradnju Istarske županije, u ime hrvatskog dijela Istre, dok su slovensku stranu predstavljali Aurelio Juri, gradonacelnik Kopra, Mario Gasparini, nacelnik Izole i Franko Ficur, nacelnik Pirana.
Bivši slovenski europarlamentarac Aurelio Juri, koji nas je i podsjetio na izjavu iz 1995., smatra da je iz nje vidljiva Kajinova neprincipijelnost kad je u pitanju rješavanje hrvatsko-slovenskog granicnog problema. Istice da Kajin tada ocito nije vidio ništa sporno u tome da se Sloveniji omoguci neposredan pristup medunarodnim vodama, što za Jurija ne znaci ništa drugo nego dodir s otvorenim morem. Kajinov, ali i Jakovcicev stav se, kaže Juri, poceo mijenjati nakon sporazuma Racan-Drnovšek, kojem su se njih dvojica oštro protivila.
On, pak, smatra da je taj sporazum bio upravo na tragu zajednicke izjave iz Pirana, koju su zdušno podržali Kajin i Jakovcic. Naime, Juri veli da je Slovenija htjela cijeli zaljev, dok je Hrvatska smatrala da je njena polovica. Po njemu je stoga optimalno bilo da dvije trecine zaljeva pripadnu Sloveniji, kao što je to predvidao sporazum Racan-Drnovšek.
- Ljut sam na politicare koji mijenjaju mišljenja samo zato da bi se nekome dopali, kaže Juri, aludirajuci na najnovije Kajinove istupe u kojima se on oštro protivi potpisivanju arbitražnog sporazuma. On, pak, smatra da je sporazum najbolje moguce rješenje, jer je, po njemu, odavno izgubljena mogucnost da se bilateralno dode do rješenja granicnog problema.
- Po meni je ovo optimalni kompromis. Neka arbitražni sud odluci o tom problemu. Što se tice teksta sporazuma, ne smatram da se u njemu bilo što prejudicira. Smatram, medutim, da cemo, ukoliko on padne, svi biti u velikim problemima. Past ce vlade, a u prvi plan izbit ce nacionalisti, upozorava Juri.
Bivši gradonacelnik Kopra priznaje da je slovenska blokada hrvatskih pristupnih pregovora bila najveca greška vlade Boruta Pahora, no podsjeca da se upravo zbog te greške nije ponovno kandidirao u europski parlament, gdje je svojedobno zauzeo Pahorovo mjesto, te je istupio iz Pahorove stranke Socijalnih demokrata.
Optužbe da je neprincipijelan, Kajin oštro odbacuje, a na naš upit zašto je 1995. potpisao dokument u kojem se navodi da bi Slovenija trebala imati neposredan pristup medunarodnim vodama, odgovara da su to bila neka druga vremena.
- Tada su odnosi bili poštenije postavljeni nego danas. Uostalom, taj dokument je trebao biti primjer suradnje lokalnih samouprava, kojim se htjelo amortizirati udar nacionalista i populista. U njemu nismo ništa crtali, niti smo imali ovlasti išta odlucivati, objašnjava Kajin.
Naglašava da i danas smatra da Slovenija mora imati neškodljiv prolaz prema otvorenom moru. No, istice da je rijec o prolazu, a ne o dodiru s medunarodnim vodama, kako to tumaci Juri.
- U tom mom stavu se ni danas ništa nije promijenilo. Slovenija bi trebala imati, kao što uostalom ima i sada, prolaz prema otvorenom moru. To ce sve, medutim, promijeniti arbitražnim sporazumom koji ce rezultirati ustupanjem hrvatskog teritorija Sloveniji. Ne radi se tu o centimetrima, vec o cetvornim kilometrima teritorija, kaže Kajin.
Što se njegovog slovenskog kolege tice, Kajin veli da Jurija smatra prijateljem i jednim od rijetkih umjerenih politicara. No, naglašava da bi bilo bolje da Juri govori o neprincipijelnosti politike svojih slovenskih kolega, pogotovo kad je rijec o pitanjima poput Svete Gere, prekategorizacije granicnih prijelaza u Istri, zloupotrebi Joška Jorasa u dnevnopoliticke svrhe i dugovima Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama.
- Nije korektno ni kolegijalno da mi Juri podmece time da smo mi stajali iza bilo cega što nije bilo u interesu Hrvatske, Istre, naših ribara i gradana. Istina je da smo tada bili na tragu da se pitanje slovenskog izlaska na otvoreno more riješi kondominijem. I sad bih pristao na takvo što, ali samo ako nama Slovenci uzvrate istom mjerom u nekom drugom podrucju. Za mene nema nešto za ništa, veli Kajin.
Pita se i ne bi li se vec 1995. vodila polemika o zajednickoj izjavi iz Pirana da je ona doista bila sporna. Podsjeca da je potpisivanju tog dokumenta, izmedu ostalih, svjedocio dr. Vladimir Ibler, tadašnji clan državne komisije za granice koji nije imao nikakvih primjedbi na tekst izjave.