Stjepan Klaric, bivši zapovjednik zatvora u Kerestincu u kojem su tijekom 1992. godine zlostavljani ratni zarobljenici, pripadnici JNA i srpskih paravojnih formacija, vec godinama tvrdi da ni za što nije kriv i da ne želi odgovarati za tude postupke. Ipak, uhicen je zajedno s cetvoricom osumnjicenih cuvara iz kerestineckog "konacišta".
Tijekom utorka još je trajalo kriminalisticko istraživanje ovog slucaja, za koji je tužiteljstvo postupak pokrenulo 2007. godine.
Za mucenja zarobljenika u Kerestincu Medunarodni komitet Crvenog križa saznao je pocetkom travnja 1992. godine. Posluživši se lukavstvom jedan se aktivist te humanitarne organizacije ušuljao u mracnu sobu koja je, kako je kasnije opisivao, bila puna sprava za iživljavanje nad ratnim zarobljenicima i civilima srpske nacionalnosti koji su u "konacište" dovodeni iz svojih domova iz raznih hrvatskih gradova. Po njegovim skicama mucilište je bilo opremljeno izrezbarenim drvenim štapovima, drvenim držalicama sjekira, mornarskim ljestvama, elektricnim palicama, akumulatorima, vojnickim kožnim remenima...
Nakon upozorenja Crvenog križa reagirale su domace vlasti te je tadašnji pomocnik ministra obrane za poslove sigurnosti Josip Perkovic sastavio izvještaj. U njemu je stajalo: "Obavljanjem informativnih razgovora utvrdeno je da su inicijatori i neposredni izvršitelji maltretiranja zarobljenika bili nadzornici Goran Štrokelj i Viktor Ivancanin, dok se zapovjednik Klaric ukljucivao samo u nekim slucajevima, te su na taj nacin kršili medunarodne propise o tretmanu ratnih zarobljenika", napisao je tada Perkovic.