Sinoć je na malom molu u Rovinju u more spuštena obnovljena batana "Leonberg", koju je davne 1975. godine izgradio kalafat Francesco Budicin. Vremešna je brodica, ujedno i simbol grada svete Eufemije, u potpunosti obnovljena prije tri godine. Prije petnaestak dana, zaslugom majstora Mladena Takača i pomoćnika Sergia Brugna, počelo je njeno "šminkanje" na gradskoj rivi, naočigled zainteresiranih građana i turista.
U more je, uz goste i članove Udruge Kuća o batani, prenesena s Velikog mola te uz pljesak, šampanjac i neizostavnu neslužbenu himnu Rovinja "Vieccia batana", u izvedbi KUD-a Marco Garbin, otisnuta u morsko plavetnilo. Kako doznajemo od Riccarda Bosazzija, njen je put zacrtan, jer će biti dio organizirane flote batana, koje dva puta tjedno (pre)voze turiste rovinjskim arhipelagom.
Spuštanjem "Leonberga" u more tek se zahuktala ovogodišnja tradicija obnavljanja brodica kojima je još prije desetak godina prijetila opasnost od nestanka. U želji da Rovinj ne izgubi svoje tradicionalno ribarsko plovilo pokrenuta je akcija njihove gradnje i obnove postojećih. Danas ih u floti ima sedam, a kako saznajemo od kalafata Takača, odmah nakon otisnuća "Leonberga" starta obnova još jedne. Potom se koncem srpnja iz temelja gradi nova batana.
Porinuće brodice u more jedan je od događaja u sklopu manifestacije Večeri ribarske tradicije, koja se provodi u režiji Turističke zajednice grada Rovinja. Čitava je večer posvećena guštima od mora, bilo da se na tanjuru mogu naći slasni morski plodovi, bilo da je riva prožeta zvucima priobalja. Ovog puta na centralnoj je bini glavnu riječ imala klapa Kampanel i Tedi Spalato. Redale su se jedna za drugom neke od najljepših dalmatinskih pjesma s okusom mora, dok se na velikom videozidu vrtio dokumentarni zapis gradnje batana iz 1937., odnosno 1963. godine.
Na pozornici na Trgu rivijera, uz miris pečenih sardela i čašu bijelog vina, publika je uživala u nastupu folk skupine Batana, dua On line i grupe Polzer. Uvod u ovu ljetnu i ribarsku večer tradicije dala je Limena glazba Rovinj. Posebnu pažnju gostiju privlačili su opletači damižana, kao i ribari koji su krpali mreže i popravljali vrše. Mnogima je bio jedinstveni doživljaj vidjeti kako se to radi po starinski pa stoga i ne čudi da su upravo iskusni ribari bili najčešća meta kamera i fotoaparata. (piše i snimila N. O. RADIĆ)