Žao mi je što je moja pulska priča završila na ovakav način


Jučerašnji rekuperacijski trening Istre 1961 mnogi su najavili kao prebrojavanje preživjelih. Naime, nakon što su se igrači cijeli prošli tjedan naslušali praznih obećanja da će već sutra stići novi vlasnik i podmiriti im dugovanja, kad od toga nije bilo ništa, mnogi od njih dali su nasluti da bi im utakmica protiv Hajduka mogla biti zadnja koju će odraditi u zeleno-žutom dresu. Na tragu tih slutnji bila je i izjava Darka Raića Sudara koji je nakon poraza od Splićana poprilično rezignirano konstatirao da će tek ujutro kad uđe u svlačionicu saznati tko je od njegovih pulena napravio ono što je najavio i napustio Pulu.

Ruku na srce, tko god da se odlučio na taj potez, nitko mu na njemu ne bi mogao zamjeriti, jer su igrači išli i preko granica svojih mogućnosti te bi odlazak značio samo jedno, da su stigli do samog ruba i da više ne vide nikakvo rješenje osim odlaska s "Drosine". No, premda su prognoze bile poprilično crne, od 22 seniora koliko ih u ovom trenutku čini igrački kadar pulskog prvoligaša, jučer se u svlačionici pojavilo njih 21. Jedini koji je izostao bio je Risto Mitrevski, dok su svi ostali došli vidjeti što i kako dalje. Vjerojatno je netko od njih očekivao i da će se do svlačionice spustiti trenutačno jedini klupski operativac Darko Podnar s nekim novim informacijama, ali on je ostao na katu, što je možda u ovom trenutku bilo i najbolje rješenje, jer ako već nema ništa konkretno što bi im mogao ponuditi, onda je bolje da im niti ne budi nepotrebnu nadu.

Sve po zakonu

Ostali su tako igrači sami s trenerom unutar svoja četiri zida, malo porazgovarali o aktualnoj situaciji i potom se njih 19 uputilo na pomoćni teren gdje su odradili trening. Tome Kitanovski je umjesto rekuperacije završio u ambulanti gdje mu je klupski fizioterapeut Marjanović sanirao bolno koljeno, "uspomenu" na ogled s Hajdukom, dok je Sandro Gotal ostao u civilu te je s terase obližnjeg kafića promatrao suigrače na treningu. Po njegovom okončanju zadržao se još malo u razgovoru s trenerom, skočio i do klupskih kancelarija te potom pokupio stvari i napustio stadion. U nekim normalnim okolnostima to bi trebalo značiti da je i on bivši, no s obzirom da je nešto slično već napravio prošlog mjeseca, pa se potom vratio i priključio treninzima, ovom prilikom nismo željeli ništa prejudicirati, ali realno je za očekivati da je i Gotal zaključio svoju pulsku epizodu.

- Pozdravio sam se odmah poslije utakmice sa suigračima, trenerom, operativnim direktorom i definitivno napustio redove Istre 1961 - javio nam se jučer Risto Mitrevski iz auta kojim se vozio put Skoplja. - Napravio sam to na prijateljski način i sad okrećem novu stranicu u životu, a svu papirologiju riješit će nogometni sindikat, odnosno njegov odvjetnik Tomislav Kasalo. Njemu sam poslao mail kao dokaz da sam zatražio čiste papire, na što prema zakonu imam pravo, a sad će on sa Savezom zaključiti raskid ugovora. Što se tiče nastavka moje nogometne karijere, nemam u ovom trenutku ništa konkretno, ali radi se na tome. Obavijestio sam par ljudi da znaju da sam slobodan igrač i sad se traži klub. Vidjet ćemo što će biti dalje, no sigurno neću nikamo žuriti, već ću sve napraviti polako i dobro razmisliti prije nego donesem konačnu odluku.

Po tonu njegovog glasa, prvi dojam koji smo stekli je da Mitrevski zvuči kao čovjek koji s jedne strane osjeća žal zbog poteza koji je napravio, ali s druge i veliko olakšanje.

Pamti lijepe stvari

- Iskreno, žao mi je što je moja pulska priča završila na ovakav način. Proveo sam godinu i pol dana u Istri 1961 i sigurno mi nije svejedno, ali jednostavno nisam mogao dalje ovako. Duguje mi se praktički već šest plaća i to je previše, nervoza je rasla iz dana u dan i definitivno je bilo bolje za sve da sam se maknuo - istaknuo je Mitrevski. (I. CEROVAC)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter