U protekla dva tjedna nastavljena su podvodna multidisciplinarna arheološka istraživanja i konzervacija na jedinstvenom prapovijesnom nalazištu u uvali Zambratija koji obavljaju djelatnici pulskog Arheološkog muzeja Istre.
Uistinu izuzetna važna povijesna lokacija sakriva najstariji sačuvani brod na Mediteranu, desetmetarsku histarsku veslarku koja je datirana u 12./11. stoljeće prije Krista (željezno doba). Senzacionalni brod je zaštićen kavezom, a zasad, zbog nedostatnih financijskih sredstava nije u planu njegovo vađenje i konzervacija. Zato se očekuje izrada trodimenzionalnog modela odnosno njegove replike koja bi se mogla predstaviti zainteresiranoj javnosti.
Odmah u blizini potopljene brodice nalazi se prapovijesno naselje sojenica staro od pet do pet i pol tisuća godina (eneolitik odnosno bakrenog doba) danas zbog podizanja morske razine prekriveno s 2,5 do 3 metara mora. Radi se o najstarijem nalazištu pod morem na Jadranu, dok se drugo iz brončanog doba nalazi kod Zadra.
Sojeničarsko naselje (naziva se još palafiti) otkriveno još 2008. godine nalazi se na površini od 10.000 četvornih metara odnosno jednog i pol nogometnog igrališta. Naselje je bilo položeno na više od 120, dosad pronađenih, drvenih pilona (potpornja) od hrasta zabijenih, još uvijek, u morsko dno. Pronađena drvena platforma, svojevrsno središte naselja u kojem su živjeli prastanovnici, prostirala se na površini od 30 puta 60 metara. Naselje je egzistiralo nekih 500-injak godina, ali postoji indicije i na dulji kontinuitet naselja.
Na lokaciji je na tri arheološke sonde otkriven niz materijalnih nalaza koji govore o sjedilačkom načinu života tadašnjih ljudi koji su nastanjivali Istru ili barem ovo naselje. Koštane i kremene alatke (grebalice, strugalice, koštana igla, brusni kamen…) govore o poslovima koje su obavljali, dok cjedilo za mliječne proizvode (sir, vrhnje, sokovi…), žrvanj (žitarice), pršljenovi za ribarske mreže, kosti životinja (divlje kao što su jeleni i divlje svinje te domaće kao koze i ovce) govore o prapovijesnoj prehrani Prazambratijaca.
Pronađene su i sjemenke koje će se naknadno proučiti na biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a prva nagađanja govore o tome da se može raditi o sjemenkama masline što bi također bilo fascinantno otkriće. Grobni nalazi nisu pronađeni, ali prema obliku keramike (loptaste posude) naselje pripada u skupinu nakovanske kulture kakva se susreće na Pelješcu, a slična je keramika pronađena i na otočju Brijuni.
- Kada se zaroni dolje radi se o pravom muzeju ispod mora, na otvorenom, kaže arheologinja Ida Koncani Uhač koja istraživanja provodi zajedno sa stručnim suradnicima iz AMI-ja: Maja Čuka, Katarina Jerbić Percan, Andrea Sardoz te ostalim povremenim suradnicima (arheolozi, geolozi, geomorfolozi, paleobotaničari, zoolozi). U alpskom i padanskom prostoru nalazi se čak 111 prapovijesnih nalazišta sojenica i sve su upisane na UNESCO-vu listu kulturne baštine. Za razliku od sviju njih koji se nalaze na rijekama, jezerima i močvarama, dakle na kopnu, zambratijsko je prvo i jedino koje se nalazi u moru. Cilj je posljednjih istraživanja stoga zaokružiti priču o bakrenodobnom naselju kako bi prapovjesničarka Čuka na skorom arheološkom kongresu u Udinama mogla prezentirati nalazište te ga kandidirati za upis u UNESCO. "More prilično erozivno djeluje na drvo, međutim, čini se da je ovo naselje ostalo zaštićeno jer se nalazilo u pjeskovitom močvarnom predjelu", kaže Čuka o osobitosti ovog naselja.
Radove je s po 85 tisuća kuna financiralo Ministarstvo kulture i Arheološki muzej Istre, dok je Istarska županija donirala 10 tisuća kuna. Tijekom lipnja je također u nedalekoj savudrijskoj luci saniran i konzerviran rimski objekt (tri metara visoki zidovi) star dvije tisuće godina koji je služio lučkom spremištu, a radovi su bili vrijedni 60 tisuća kuna. (Anđelo DAGOSTIN)