Više od dvije godine traje borba vlasnika poslovnih prostora na kružnom toku na pulskoj Punti s Gradom kako bi im se vratila parkirna mjesta ispred ducana koja su im nakon rekonstrukcije Punte oduzeta. Buduci da zaustavljanje vozila na toj lokaciji nije dozvoljeno, ne samo da se ispred ducana ne mogu zaustaviti kupci, vec je vlasnicima ducana (Foto Tanja, Supercolor, Pekara Nello, Svera, Deep Blue, Avens) onemogucena bilo kakva dostava, prekrcaj ili ukrcaj robe.
S problemima koji ih muce upoznao nas je jedan od zakupaca s Punte Darko Cuturilo, vlasnik Supercolora i pet poslovnih prostora na Punti, koji je u našu redakciji stigao "naoružan" hrpom papira koje je skupio tijekom ove dvije godine.
Bez parkinga promet pao 30 posto
Na Puntu je stigao prije desetak godina kada je zakupio prvi prostor. Tada je ispred ducana imao parkirno mjesto, što mu je, s obzirom na to da prodaje boje u kantama, bilo itekako važno. No, zbog preregulacije prometa parkirna su im mjesta krajem 2009. godine ukinuta. Za to, smatra Cuturilo, nema opravdanja jer je ulica koja vodi do groblja slijepa i dovoljno široka da su se parkirna mjesta mogla ostaviti.
- Nas, zakupce, nisu pritom ništa pitali. A promet nam je odmah pao za 30-ak posto, pojašnjava Cuturilo. Dodaje da se tada prvi put obratio Gradu s molbom da se parkirna mjesta ponovo ucrtaju. No, od tada do danas ništa nije riješeno. Prvi put su mu, navodi, rekli da im, prema ugovoru o zakupu, Grad nije dužan osigurati parkirno mjesto te na taj nacin "oprali ruke".
I sam, dodaje Cuturilo, zna da je tome tako, no prostor je izlicitirao znajuci što se nudi uz, ili tocnije - ispred njega. Stoga nije odustao te je nadležnom procelniku Damiru Prhatu poslao prijedlog kako bi se situacija mogla riješiti na obostrano zadovoljstvo. No Prhat ga je, prica nam Cuturilo, uputio MUP-u uz rijeci da je to državna cesta koja nije u nadležnosti Grada. Iz policije su ga ponovo otpravili navodeci da oni samo daju suglasnost na prometno rješenje koje donosi Grad.
- Da ne budem lijen, isti sam zahtjev poslao i državnoj upravi za ceste, no i oni su mi reklii da gradska uprava ima pravo na svome podrucju donijeti prometna rješenja koja im odgovaraju, a oni na to samo daju suglasnost. Buduci da me naljutilo što su me bez veze šetali okolo, za što uopce nije bilo potrebe, tražio sam razgovor s gradonacelnikom.
Sastanku u zimu 2010., osim mene i gradonacelnika, prisustvovao je i direktor Pulaparkinga te Prhat, koji je na sastanak donio neko prometno rješenje iz 2003. godine. Na kraju nije zakljuceno ništa osim deklarativne izjave da ce mi se pokušati pomoci. I tu je opet sve stalo. Osim što je, veli Cuturilo, pauk - koji je do tada cesto kružio Puntom i rastjerivao kupce, kažnjavao ih i dizao im auta, pa je promet i dalje tonuo - prorijedio dolaske.
Derutan prostor "priveden namjeni"
- No umjesto da odustanem, zainatio sam se te krenuo dalje. Pisao sam pulskom Centru za poduzetništvo tražeci pomoc te sam na kraju napravio, i platio, prometni projekt koji sam predao Gradu. On se razmatrao na gradskom povjerenstvu, a kako sam doznao naknadno, jedino je Prhat bio protiv njega. Stoga javno tražim od njega da meni, ali i ostalim zakupcima, pojasni zašto ne možemo dobiti parkirna mjesta, u cemu je problem, i to cemo onda prihvatiti. Jer državna je cesta, napominje, direktno pod ingerencijom lokalne samouprave i preregulacija bi se tehnicki mogla izvesti bez vecih zahvata u prostoru.
- Nakon odbijanja napravio sam i novo, izmijenjeno rješenje, prema njihovim napucima. Od toga je prošla godina dana i nikome ništa. Ocito traže nacin kako mi ga ne bi odobrili, veli Cuturilo. Tvrdi da Grad ovakvim ponašanjem ne samo da ugrožava njegovo poslovanje i poslovanje okolnih zakupaca, nego cijele njegove tvrtke i 15-ak zaposlenih.
Svima su, veli, puna usta zapošljavanja, no izgleda da nikoga doista ne brine što ce neki zbog gradske samovolje izgubiti radno mjesto jer ce, u ovakvim uvjetima, do otpuštanja vjerojatno morati doci. Da ne govorimo o tome, kaže, da su svi poslovni prostori u vlasništvu Grada i trebalo bi im biti stalo hoce li ti zakupci raditi i uplacivati zakup u gradsku blagajnu ili propasti kao mnogi u gradu i ostaviti za sobom još jedan prazan poslovni prostor.
Cuturilo kaže i da je Supercolor unatrag dvije godine uredno placao zakup - gotovo u dan. No, 2010. godine renovirao je dva poslovna prostora i to, kako napominje, uz suglasnost Grada, za što postoji sva potrebna dokumentacija i racuni.
- Odmah sam predao Gradu troškovnik i tražio da mi se troškovi zakupa "prebiju" s utrošenim sredstvima, no do danas nisam dobio odgovor. Stoga sam zakup prestao placati. Ne iz inata nego zato što jednostavno ne mogu - oni meni duguju oko 160 tisuca kuna, ruše mi promet, oduzimaju parkirna mjesta, a ja njima moram placati zakup, to je suludo, veli Cuturilo uz rijeci da su ovoga puta službenici zacudo bili revni te mu je opomena zbog neplacanja stigla odmah.
Prostor je, kako je zakljucio, naprosto morao biti nužno obnovljen jer je, unatoc tome što je u ugovoru o zakupu stajalo da je "priveden namjeni", on bio u potpuno derutnom stanju. Svoje je argumente Cuturilo potkrijepio i fotografijama koje je snimio pri preuzimanju prostora.