Zakon o turistickom i ostalom gradevinskom zemljištu neprocijenjenom u pretvorbi i privatizaciji konacno je izglasan prije desetak dana u Hrvatskom saboru te je ovih dana objavljen i u Narodnim novinama. U njemu se drugacije tretira turisticko zemljište, odnosno gradevinsko zemljište koje nije procijenjeno u temeljni kapital trgovackih društava u privatizaciji, a privedeno je turisticko-ugostiteljskoj namjeni u kampovima, a drugacije hoteli i apartmanska naselja.
I za jedne i za druge vrijedi da se zemljište na kojem se nalaze turisticki objekti sada može dati u koncesiju na 50 godina. Isto tako, novac od koncesije na to zemljište dijelit ce se izmedu države i lokalne zajednice u omjeru 60 naprama 40. Državni bi se novac trebao slijevati u posebni fond za turizam, koji Vlada tek treba osnovati, a trošio bi se za razvoj turisticke infrastrukture.
Donošenje zakona u ovakvom obliku neki predstavnici turistickog sektora su pozdravili, naglašavajuci da ce to potaknuti novi razvoj turisticke industrije, medutim tog mišljenja nije Veljko Ostojic, direktor porecke Riviere, savjetnik predsjednika Ive Josipovica za turizam i moguci kandidat Kukuriku koalicije za ministra turizma.
Dok za dio koji se odnosi na hotele i apartmane nema primjedbi, smatra da ce situacija s kampovima donijeti niz problema.
- Riviera Porec i Valamar grupa smatraju da zakon na nekoliko mjesta nije najkvalitetnije riješio pojedine stvari. Rijec je najviše o suvlasnickoj zajednici u kampovima, gdje mi vidimo tihu nacionalizaciju. To je korak unatrag u tretmanu privatnog vlasništva i loša poruka buducim investitorima. Ovime nam se uzima imovina koja je uredno privatizirana i tjera nas se u suvlasnicku zajednicu koju ne želimo.
Kaže da nije u redu što ce se udio suvlasništva odredivati u idealnim dijelovima, razmjerno velicini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i gradevine, a ne njegove vrijednosti.
- Velicina je fizicki pokazatelj. Nije isto jedan kvadrat zemljišta i jedan kvadrat restorana. Pitanje je i procjenjivanja vrijednosti kvadrata zemlje i kvadrata restorana u kampu, koliko je ta zemlja vrijedila prije dvadeset godina i što smo mi sve u meduvremenu investirali, veli on.
Veliku zamjerku ima i na ono što je najvažnije - cijena koncesije još nije definirana. To ce, naime, biti odredeno posebnom uredbom. Istice da bi se pritom trebao, kao i kod komunalne naknade, definirati gornji limit. Što se pak špekulacija o mogucoj cijeni tice, smatra da je ona od jednog eura po kvadratu, o kojoj se govori u medijima, previsoka te da bi mogla uništiti hotelske kuce. (B. BAN)
OVO JE SKRACENA VERZIJA TEKSTA, VIŠE CITAJTE U TISKANOM IZDANJU.