O Zakonu o javnim ovršiteljima koji treba stupiti na snagu s prvim danom 2012. godine razgovarali smo s clanom izvršnog odbora HHO-a i istaknutim pravnikom Mladenom Godekom koji najavljuje da ce Ustavnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o javnim ovršiteljima.
Što smatrate spornim u ovom zakonu koji je u javnosti predstavljen kao zakon koji ce bitno rasteretiti pravosude?
- Razumljiva je težnja države da se poštuju odluke njezinih pravosudnih organa pa, ako to dužnici ne cine dobrovoljno, onda država cini prisilnom (ovršnom) naplatom duga. Medutim, ovo što se cini kod nas, vjerojatno nije cinjeno nikad i nigdje.
Pocelo je s prihvacenom višegodišnjom sudskom praksom pljenidbe gotovine dužnika na bankovnim racunima, bez obzira na ogranicenja ili cak iskljucenja od ovrhe nekih od tih sredstava izricito u Ovršnom zakonu navedenih.
Ukljucivanje Fine u proces ovrhe - uz komplikacije vezane s prakticnom primjenom - tek je donekle poboljšalo položaj ovršenika. Od Nove godine trebao bi se primjenjivati novi zakon o javnim ovršiteljima, koji jasno pokazuje da ova država baš previše ne brine o ustavnom nacelu da treba biti socijalna, a još manje o ustavnim odredbama o ljudskim pravima.
Konkretno o kojim je odredbama Ustava rijec?
- Clanak 34 st. 1 Ustava propisuje da je dom nepovrediv. U stavcima 2-4 istog clanka navode se izuzeci od ovog kategoricki iskazanog nacela. Njihova analiza govori da se radi o izuzecima vezanim uz postojanje sumnji na najteža kaznena djela, da je obvezatno da stanar ili njegov punomocnik budu prisutni, a izuzetnost pretrage stana bez odobrenja suda i nužne prisutnosti navedenih osoba moguca je tek zbog hvatanja pocinitelja kaznenog djela ili otklanjanja opasnosti za život ili zdravlje ljudi veceg opsega.
U ovom zakonu dozvoljena je pretraga stana i vikendom, blagdanom te nocu i bez prisutnosti stanara. Dozvoljava se i pretraga ovršenikove odjece koju nosi na sebi. Ne brinu zakonodavca niti odredbe Ustava, niti dostojanstvo covjeka. Važno je samo da se dug naplati pod svaku cijenu, a postojanje duga u pogledu naplate poistovjeceno je s procesom protiv pocinitelja kaznenog djela.
Dakle, ovaj zakon izjednacava dužnika s pociniteljem kaznenog djela. I to u situaciji velike gospodarske krize, usprkos poznatoj cinjenici da je najveci dio stanovništva zadužen, i to, najcešce, ne svojom krivnjom. Jer, ako ste nekome ostali dužni, to ne znaci da ste kriminalac, a volio bih vidjeti tko u ovoj državi nije nekome nešto dužan.
Što mislite kako ce se zakon odraziti na dužnike?
- Nema nikakve potrebe za donošenje ovakvog zakona, koji u velikoj mjeri dezavuira postojeci Ovršni zakon. A ovaj po prirodi stvari ima mnogobrojne odredbe o prisilnoj naplati duga, naravno uz propise koje u odredenoj mjeri štite egzistencijalnu imovinu i dostojanstvo ovršenika. Valjalo bi upozoriti da bi sve ovo pogoršalo položaj ovršenika.
Naravno da najveci broj ovršenika ne placa svoj dug jer se nalazi u teškoj financijskoj situaciji. A ova naplata putem javnih ovršitelja bit ce neizmjerno skuplja nego ona redovna putem suda. Tarife za rad javnih ovršitelja još nisu propisane, ali jasno je da nece biti niske.
A nema sumnje, njihova naplata imat ce prednost i pred samim dugom, zato je i predvideno da se sredstva ostvarena ovim putem polažu prvo na žiro racun javnog ovršitelja. Primjerice, ovrhu na pokretninama dosad je vodio sudski ovrhovoditelj koji je izlazio na lice mjesta, popisao imovinu i izvrgnuo je dražbi. Njemu se obicno placalo pola dnevnice, dakle oko 75 kuna, a možete zamisliti koliko ce se placati javnim ovršiteljima po njihovim tarifama.
Osim toga, javni ovršitelji imaju pravo zatražiti podatke o imovini ovršenika i od porezne uprave, banke, poslodavca. Stoga ne cudi da su vec stekli naziv "šerifa". Nas ovdje ne zanima duhovitost ili opravdanost tog naziva, nego cinjenica da postoje vrlo opravdane sumnje u zakonitost i ustavnost pojedinih odredbi Zakona o javnim ovršiteljima. Bilo bi razumno da ga se ne primjenjuje dok se ove dileme ne otklone.