Nakon što je koncem protekle godine svečano otvoren kaštel Soardo-Bembo u Balama, koji je uvršten na listu 30 najznačajnijih spomenika Hrvatske, u obnovljene prostorije stigao je namještaj, a potom su se u svoje novo velebno sjedište iz starih prostora preselili i djelatnici Zajednice Talijana Bala.
Rosanna Berne', koja je lani ponovno izabrana za predsjednicu Zajednice Talijana te će tu funkciju obnašati sljedeće četiri godine, sa zadovoljstvom nas je provela kroz sada kompletno opremljenu palaču.
- Na prvom katu će u ovim vitrinama biti izloženi najljepši venecijanski kostimi koje posjedujemo, a u ovoj velikoj sali za sastanke nedostaju još sitnice. Sve je spremno i za bar koji se nalazi s desne strane, a trebao bi profunkcionirati do konca mjeseca, kao i biblioteka na drugom katu, gdje još nedostaju police za knjige koje bi pak trebale stići oko 15. siječnja, rekla je Berne' koja sada ima ured sa staklenim podom da bi se mogao vidjeti i nekadašnji ulaz u grad, odnosno ostaci temelja za pokretni most.
Dok će se s barom i bibliotekom malo pričekati, već od sljedećeg tjedna bi se na drugom i trećem katu mogle početi odvijati i probe brojnih sekcija zajednice.
- Što se tiče drugog, odnosno trećeg kata, tu ćemo još definirati namjenu, a u tijeku su razmatranja i o najmu prostora. Osim bara na prvom katu, u ljetnim mjesecima će za tu namjenu biti otvorena i terasa s bunarom na međukatu, a ako bude potrebe, i prostor u prizemlju zgrade također će biti iskorišten kao bar, ali i kao izložbeni prostor, pojasnila je Berne'.
Rekonstrukciju zgrade financirala je talijanska vlada koja je preko ministarstva vanjskih poslova, a putem Talijanske unije i Narodnog sveučilišta iz Trsta u ovaj projekt uložila gotovo dva milijuna eura.
Grube građevinske radove odradila je tvrtka Geokop trade iz Bala, a rekonstrukcija i obnova odvijali su se pod stalnim arheološkim nadzorom Damira Matoševića iz Zavičajnog muzeja Rovinja, odnosno pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Pule.
Gradilište je vodio inženjer Zvonimir Jukić iz tvrtke Vallis iz Umaga, glavni arhitekt bio je Marko Franković iz riječke tvrtke MR Arhitekti, a slikarsko-konzervatorske radove izvela je radionica Vuksan iz Zagreba, koja je bila zadužena za oslikavanje prostora prema originalima.
Namještajem je zgradu opskrbila tvrtka Ikos Calcagnini iz Izole. (Mihaela MEDIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)