Zaigrali su prastaru mlinarsku igru i bacili ruh i batice na Pepelnicu u Svetom Ivanu, oprostili se od maškara i započeli četrdesetodnevno razdoblje korizme.
- Igra na ruh stara je tristo godina, a moguće je da je i starija od sinjske Alke, povjerio nam je Bojan Ošo, potomak mlinara vodeničara iz doline rijeke Mirne.
Igra pomirenja
Mlinari, nekoć ljuti konkurenti, nakon pomirbe, u maškarama su za večeru ispekli ovna, bacili njegove rogove i zakopali "ratne sjekire". Bojan kaže da je za njega očuvanje ove tradicije obaveza.
- To so počeli igrati mlinari ki so bili u svađi i onda so si rekli - gremo storiti jena igra za si svako grdo reć i da se ne smi zamjerit, opisao nam je najstariji igrač 80-godišnji Lino Jermaniš iz Selca, kako je nastala mlinarska igra pomirenja koja se dan danas u Svetom Ivanu održava na Pepelnicu ili Čistu srijedu, kršćanski spomendan i početak korizme. Lino se može pohvaliti i najdužim igračkim stažem, mlinarsku igru igra gotovo svake Pepelnice, više od pedeset godina.
Tradiciju koju su nekoć davno utemeljili mlinari vodeničari čuvaju stari i mladi.
Stroga pravila
Najmlađemu Teu Stokoviću tek je 11 godina. Prethodnih godina učio se gledajući starije, a za sobom već ima dvogodišnje iskustvo u bacanju roga.
Iako je muška družina vesela i opuštena pravila su stroga. Volovski rog i drvene palice - batice, bacaju se po dva kilometra dugoj cesti od oštarije Sveti Ivan po državnoj cesti preko Fontane do oštarije Most kod Marinca. Baticu treba baciti što bliže volovskom rogu i izbjeći kaznene bodove, našaliti se na račun svoga susjeda, izvikivati obiteljske ili druge smiješne nadimke kojima igrač poziva idućeg igrača; Paparot, Furlan, Učiteljica, Švik, Mačosenakuriti, Puh. Zadnji igrač u svakom krugu izvikuje "pagarošto", a igra završava večerom u naselju Most. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)