U nedjelju 18. ožujka suprug i ja otišli smo u kupovinu u Billu. Nakon izlaska iz centra znam da sam skinula jaknu i stavila je na zadnje sjedalo u autu, novcanik na auto i zaboravila. Žurili smo u selo.
Nakon otprilike sat vremena trebala sam uzeti nešto iz novcanika. Prevrnula ladice u automobilu, torbe jedanput, dvaput. Prevrci amo, prevrci tamo, ali novcanika nije bilo. Sin je zvao banku da mi blokiraju kartice, kad stariji sin nazove iz Pule i kaže mi: "Mama danas imaš sretan dan! Jedan covjek donio ti je novcanik kuci, nije vas bilo pa ga je ostavio kod susjede".
Covjek, tu lijepu rijec za gospodina Mirka Penka treba pisati velikim slovima. Gospodinu Mirku Penku se na ovaj nacin zahvaljujem na dobroti i poštenju. Utješno je za sve nas da još ima takvih ljudi. (Zahvalna Jagica Kilibarda)