Višestruko nagradivana predstava "Zagrebacki pentagram" u režiji Paola Magellija, iz produkcije Zagrebackog kazališta mladih, gostovala je sinoc u skoro punom Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula.
Ovaj izvanserijski kazališni omnibus, koji je nagraden i s tri nagrade Hrvatskog glumišta za 2009., objedinjuje pet tekstova suvremenih hrvatskih dramaticara. To su "Zona snova" Filipa Šovagovica, "Pljacka" Igora Rajkija, "Javier" Nine Mitrovic, "Skoro nikad ne zakljucavamo" Damira Karakaša i "Zoo" Ivana Vidica. Tekstovi su napisani po narudžbi redatelja Paola Magellija za ZKM i povezani u jednu predstavu za koju dramaturgiju potpisuje Željka Udovicic.
Iako se publika i smije, smijeh je u "Zagrebackom pentagramu" pretežno gorak. Raspoloženje ovog kazališnog grada, koji može "stanovati" bilo gdje, a o kojem pricaju njegovi stanovnici - izmišljeni i stvarni - dominantno je tragikomicno, cesto ironicno, ali i sumorno, brutalno i bolno.
Ono ide od ivice apsurda u Šovagovicevom esejstickom monologu o piscu, pisanju, kazalištu…, a koji je i najtanji dio kazališne price, a raste do dramaturške raskoši u nadrealnom Vidricevom "Zoo-u", koji je u punom smislu rijeci prava teatarska carolija. Izmedu njih su urezane tri životne price: tu je briljantni Karakašev naturalisticki horor s ljudskim licem o nasilju; multimedijalna tranzicijska parodija u Rajkijevoj "Pljacki" i beskrajno tužna ženska minijatura "Javier" Nine Mitorovic. U njih su stali i siromaštvo, i nesretne ljubavi, i obiteljske drame, i svi moguci PTSP-ijevi, i cežnje za srecom, i naša stvarnost, i izmaštani svijet…