Svjetski je nakladnički i književni trend, već desetak godina, objavljivanje tematskih noir zbirki kratkih priča posvećenih pojedinim svjetskim gradovima. Trend je pokrenuo jedan američki izdavač, i već je šezdesetak naslova objavljeno, a Zagreb se u tom kozmopolitskom noir društvu našao prilično rano. Crnjake za ovu zbirku prikupio je kao urednik Ivan Sršen, a napisali su ih Ivan Vidić, Josip Novaković, Andrea Žigić Dolenc, Robert Perišić, Mima Simić, Pero Kvasić, Nada Gašić, Zoran Pilić, Ružica Gašperov, Darko Milošić, Nora Verde, Ivan Sršen, Neven Ušumović i Darko Macan.
Većina ovih imena već je dobro poznata poklonicima dobre domaće proze, i za većinu se može reći da se u zbirci mračnih priča o gradu Zagrebu našla sasvim očekivano, štoviše, da su njihova imena jaka preporuka za uzimanje ove zbirke u ruke. Takva nas procjena neće prevariti: zbirka je izvrsna, priče su doista autentično mračne i atmosferične, i sve zajedno tvore čudan i opasan svijet dobro sakriven od dobroćudnih očiju dnevnih namjernika. Tvore, reklo bismo, neki paralelni svemir Zagreba, ali ne samo Zagreba: ako zažmirimo na urbanu odnosno velegradsku uvjetovanost ovih priča, naprosto scenografsku, veličinom prostora i logičnom mogućnošću da se u urbanoj džungli lakše sakriti, značaj mraka kojim odišu ove priče mnogo je dublji.
Ponajprije, ako je netko očekivao priče o onom filmskom žanrovskom velegradskom podzemlju, mafiji, kriminalcima, prostitutkama, manijacima, obračunima uličnih bandi i slično, prevarit će se, ovo nisu takve priče, iako su takvi motivi u natruhama u nekima čak i čitljivi. Junaci velike većine ovih priča su tzv. obični mali ljudi, neprimjetni prolaznici iz dnevne velegradske svakodnevnice. Doduše, većinom su to ljudi s tajnom, s nekim strahom, s nekom osobinom koje se stide, s nekom ako ne baš zabranjenom a ono barem nepopularnom strašću, ljudi čije živote pritišće breme očaja, bezizglednosti, siromaštva, bijesa, a svakako i gotovo bez iznimke - usamljenosti.
Alkohol, nasilje i seks, naravno u čudnim okolnostima i na čudnim mjestima, pokretači su radnje u većini priča, u interferenciji s obiteljskim odnosima, nezaliječenim ljutnjama iz bliže ili dalje prošlosti, razočaranošću svime od čega bi se logično očekivala bilo kakva pomoć ili potpora, i naravno s novcem i brigom kako ga steći. (D.ŠIŠOVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU