I u ovoj turističkoj sezoni vodeće turističke kuće u Istri zaposlile su više tisuća sezonskih radnika čiji se broj, kako se približava špica, povećava. U pulskom Arenaturistu zaposleno ih je više od 700, a u špici ih se očekuje oko 800. Pribrojimo li toj brojci i oko 350 stalno zaposlenih radnika, dolazimo do gotovo 1.200 radnika koje pulski hotelijer zapošljava u sezoni. Većinom su to ljudi iz Pule i okolice, a najtraženija zanimanja u Puli i Medulinu su kuhari, konobari i sobarice.
Stalni sezonac
Nekolicina s kojima smo popričali složni su u stavu da imaju pune ruke posla, no zadovoljni su uvjetima rada i primanjima. Mate Faraguna, po struci hotelijersko-turistički tehničar, već sedmu godinu radi na recepciji hotela Histria Park Plaza.
- Budući da sam stalni sezonac, počinjem raditi među prvima, od Uskrsa do Nove godine. Imam ugovor na godinu dana, za razliku od običnih sezonaca koji ugovor potpisuju svaki mjesec. U dijelu godine u kojem ne radim primam naknadu od države putem Zavoda za zapošljavanje, a ona je nešto niža od prosjeka moje plaće. Zadovoljan sam uvjetima rada i plaćom. Prije sam radio u hotelu u Dugoj Uvali i tamo nije bilo tako dobro, kaže Faraguna te napominje da na recepciji radi čak osam do devet mjeseci godišnje. Na pitanje o planovima, odgovara da je zadovoljan ovim poslom, plaća je redovita, stiže do 10. u mjesecu i "može biti samo ranije, kasnije nikako". Naš sugovornik govori engleski, njemački i talijanski jezik, a najljepša iskustva ima s Englezima koji se uvijek i često zahvaljuju.
- Englezima je svaka druga riječ thank you, please, čak i previše za naše pojmove. No, oni žele da im se posveti pažnja, nije dovoljno da im samo odgovorite na pitanje, već da ih pitate kako su, jesu li zadovoljni smještajem, priča Faraguna.
Rade od ožujka
Slična iskustva ima i Sanja Čavalić, sobarica u istom hotelu. Za razliku od Faragune, ona nije stalni, već običan sezonac. Ovo joj je druga sezona u Histriji, ranije je radila u svom butiku u Puli koji je zatvoren. Lani je počela raditi u svibnju, a ove godine vrlo rano, još u ožujku, te očekuje da će biti posla sve do listopada.
- Radimo pretežno ujutro, od 7 do 14, a po potrebi i do 15, 16 sati. Jednu od nas svaka dva-tri mjeseca sljeduje i popodnevna smjena, od 15 do 22 sata. Sobarica u svojoj smjeni pospremi 20-ak doba. Svaki dan mijenjamo ručnike, a svaki treći posteljinu. Zadovoljna sam direktorom, šefom i kolegama, ali i plaćom koja je redovita. Ne kasni ni sekundu, ni minutu, a kamoli dan, kaže Čavalić. Ovaj joj posao, veli, odgovara jer ima četvero djece za koje nakon posla ima dovoljno vremena. Na pitanje imaju li gosti ikakve prohtjeve kaže da su zadovoljni pa se vraćaju.
Mladen Gajić konobar je u bistrou Oliva kod bazena na Punta Verudeli. Počeo je raditi još 14. ožujka, no tada je trebalo očistiti i pripremiti objekt za sezonu. Očekuje da će sigurno raditi do polovice listopada. Sezonac je od 2009., po struci je konobar, ali je završio i 4. stupanj obrazovanja za recepcionara. Želja mu je, veli, jednog dana otvoriti ugostiteljski objekt kakav u Puli nedostaje, poput puba, no to je sada tek ideja. No, svoj bi cilj, kaže ovaj 23-godišnjak, svakako želio ostvariti u idućih desetak godina.
- Nemam status stalnog sezonca. Uvijek me, zajedno s nekoliko kolega, zovu da dođem raditi nešto ranije od ostalih. U pravilu radim osam sati dnevno, rijetko kad 9 sati. Plaća je dosta dobra, pogotovo u odnosu na one koje isplaćuju privatnici, zadovoljan sam, kaže Gajić. Na pitanje kako preživljava zimi, odgovara da dobije još plaću do plaću i pol, i to na račun prekovremenih i godišnjeg odmora. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU