Nakon što su zadnjih nekoliko mjeseci medijskim apelom pozivali gradane da udome napuštene pse smještene u azilu porecke Veterinarske ambulante, ljubitelji životinja okupljeni u umaškoj udruzi Oaza u ovoj ustanovi više nisu dobrodošli. Razlog je, kako smo doznali, obznanjivanje cinjenice da ce napušteni psi biti eutanazirani.
Kako su nam rekli Fiorella Gasparini i David Boldrin iz Oaze, Porec je uz Pulu jedini grad u Istri koji ima šinteraj pa su njihovi clanovi nerijetko upucivani u porecku ambulantu da bi fotografirali životinje koje su tamo privremeno zbrinute. Tako bi odredili velicinu, starost i stekli dojam o cudi napuštenih ljubimaca.
Te su informacije kasnije objavljivane na njihovim web-stranicama i portalima koji prate lokalna i regionalna zbivanja. Na ovaj je nacin veliki broj ljubimaca pronašao nove vlasnike u Istri, ali i u susjednim dijelovima Italije.
Problemi su nastali pocetkom veljace kada se na jednom portalu pojavila informacija o psima koji cekaju udomljavanje zajedno s podatkom o kratkom roku u kojem ce, ako se ne pojavi novi vlasnik, biti usmrceni. Informacija je odjeknula medu gradanima koji su se aktivirali i poceli nazivati porecku Veterinarsku ambulantu. Rezultat je bio nekoliko zbrinutih pasa, ali i odbijenica direktora Branka Jurica clanovima Oaze.
"Nastojimo imati dobre odnose s veterinarima jer s njima stalno suradujemo. Svi smo u udruzi volonteri i jedini nam je cilj spasiti životinje iz šinteraja. Želimo doci u veterinarsku ambulantu, vidjeti u kakvom su stanju psi, slikati ih i kasnije im pokušati naci nove vlasnike. Ako nemaju tajni u azilu, zašto nam to ne dozvole", veli Gasparini.
U Oazi dodaju da prema Zakonu o dobrobiti životinja i Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi (clanak 14), stranke se primaju najmanje cetiri sata radnim danom te je stoga njihov posjet u sklopu obveza koje mora ispunjavati i porecka ambulanta.
Nije tajna da prema zakonu napuštene životinje u prihvatilištima mogu boraviti najduže dva mjeseca, nakon cega slijedi eutanazija, a u cemu je nastao problem u poreckom slucaju, raspitali smo se kod Jurica.
"Nismo udruzi ništa zabranili, oni su zloupotrijebili našu dobru volju jer su stavili podatak da ce pas biti eutanaziran, i to u nekom roku koji uopce nije bio tocan. To poslije nisu demantirali. Tako je ispalo da smo mi neki krvnici, zbog cega su nas zvali ljudi i udruge iz svih krajeva Istre, cak i iz Zagreba. Vecina pasa ipak nade vlasnika, nama je isto želja da se psi udome, ali udruge i pojedinci ne mogu promijeniti naš nacin rada. Zato smo rekli da clanovi udruge mogu doci kod nas, ali ce životinje slikati voditeljica azila, a podatke cemo stavljati na naše web-stranice", rekao je Juric.
Na pitanje zašto u proteklih mjesec dana na njihovim stranicama nije objavljena niti jedna informacija takve vrste, Juric je odgovorio da za sada nemaju pasa koji traže udomitelje.
Gasparini i Boldrin isticu da je problem napuštenih ljubimaca puno veci od konkretnog slucaja fotografiranja. Dodaju da su u pravilu jedinice lokalne samouprave dužne na svom podrucju izgraditi skloništa za napuštene životinje, ali je rijetko koja od njih to i ucinila.
Iz opcinskih i gradskih proracuna, kažu, izdvajaju znatna sredstva za održavanje životinja u azilima i kasnije za njihovu eutanaziju, a taj se novac možda može iskoristiti za neko bolje rješenje, kao primjerice za izgradnju boljeg skloništa. Navode primjer susjedne Slovenije gdje se psi u šinteraju zadržavaju mjesec dana, ali gradovi i opcine placaju njihovu sterilizaciju i cijepljenje, pa samim time i lakše pronalaze vlasnike.
I dok se u nas pravo rješenje za to pitanje još traži, sudbina mnogih napuštenih ljubimaca ostaje neizvjesna, a onaj mrski zakonski rok do eutanazije pomalo prolazi, pa bio on za dan, tjedan ili mjesec dana.