Vjerujem da cete dobiti još reagiranja kao ovo moje, uz vijest o nestanku cijelog drvoreda na rivi mada je konacno uredenje rive prema odabranom projektu još jako daleko u buducnosti, ostavlja nas bez teksta. Znamo i vidimo da se sve u našem gradu radi puževom brzinom: fontana na tržnici se obnavlja vec mjesecima. Što ocekivati od pola kilometra obale nego par godina prašine, buke mehanizacije, a sve to još nije konacno uredenje jer ono tek slijedi.
Zašto je, ako znamo da ce se za konacno uredenje trebati opet kopati po istim mjestima kao i za kanalizaciju, baš sada nužno opustošiti svaku travku na tom putu? Zašto smo taoci beskrajnih kopanja? Da li nam je ugodno tako živjeti vec godinama?
Ostaje nam da zabilježimo na fotografijama današnju sliku rive koju cemo još dugo, dugo cekati da opet bude prohodna i ugodna za šetnju, sa hladom koji je nužan u toplim danima. S Kaštelom koji se obnavlja, s Rivom do koje je nemoguce doci, sa Zagrebackom ulicom koja presijeca žile kucavice kroz grad, s klasicnim prometnim cepovima na ulazima u grad, ocekujemo jednu doista nezaboravnu sezonu toplih dana i tankih živaca.
Turistima koji budu u tom metežu tražili užitak ostaje puno prostora za otkrivanje gdje se sakrila ta Pula koju su zapamtili s prospekata i interneta. Ništa, ali baš ništa što su mogli na webu ili negdje drugdje vidjeti ih ne može pripremiti na kaos koji ce zavladati. (Marina iz Pule)