U Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula pred ne baš brojnom publikom izvedena je predstava "Za samo jedan dan". Predstava je nastala u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina i u koprodukciji s Centrom za kulturu Aco Šopov iz makedonskog Štipa, na tekst Trajčeta Kacarova u režiji Renea Maurina.
"Za samo jedan dan" je jedan kaotični teatar apsurda u kojem se povremeno pojavi nešto što sugerira da postoji neka dublja logika. Zacijelo postoji, no nismo je uspjeli otkriti unatoč tome što smo se "ulovili" na neke dijelove koje su nam se učinili duhovitima i koliko-toliko smislenima.
Iako se neimenovani glavni lik kojeg tumači Marinko Prga svim silama trudi ostati normalan, biva uvučen u vrtlog krajnje neobičnih događaja i još neobičnijih likova koje sreće na putu u redakciju novina u kojima je imenovan glavnim urednikom.
Njegove peripetije prilika su za pokoji aktualni komentar poput "Od 2013. obavezna upotreba troslojnog WC papira, treći sloj ide Liniću", do nekih koje uz najbolju volju nismo razumjeti iako se tiču i njegove profesije poput: "Ja nisam peder! Ja sam novinar! Za pedera treba imati škole!" Okej, to bi kao nešto trebalo značiti?
Vjerojatno ne, kao i cijela predstava koja je čudna, jako čudna i prilično naporna, a ne bi bila toliko naporna da je pola sata kraća, pa da je, recimo završila nakon što je glavni lik otpjevao "People are strange".
Ova tužna pjesma o čudacima savršena je poanta cijele predstave u kojoj se pojavljuju policajac, svećenik, vodoinstalater, doktor, glazbenik, bivša supruga protagonista te još mnogi živopisni likovi, a priča se povremeno vrti i oko jedne iguane koja se nažalost ne pojavljuje. Na samom kraju neke stvari postaju jasnije kada se sugerira da se sve dogodilo u snu glavnog lika, no i to ostavlja mnoge stvari nerazjašnjene.
Uz Prgu glume Draško Zidar, Leona Paraminski, Jagoda Kralj Novak, Beti Lučić, Ozren Opačić, Darko Plovanić, Nancy Abdel Sakhi, Mitja Smiljanić, Zvonko Zečević i Marija Krpan. (M. RADIĆ)