Gledaš čovjeka na vrhu kupole bazilike sv. Petra u Rimu kako prosvjeduje protiv vlade Marija Montija i protiv politike Europske komisije, misliš da se radi o nečemu što pripada talijanskom (tužnom) folkloru i onda otkriješ da se prosvjed itekako tiče i nas u Hrvatskoj. Jer priča tršćanskog poduzetnika Marcella De Finizija, koji je preksinoć sišao s kupole nakon 24-satnog prosvjeda, usko je povezana s našim prilikama: nesretni poduzetnik živi od turizma, poput tisuća Hrvata, godinama upravlja komadićem pomorskog dobra duž tršćanske obale kod Barcole, koji je dobio u koncesiju i na kojemu je izgradio mali kafić La Voce della luna, s popratnim ležaljkama i suncobranima.
Godine 2008. požar mu je uništio objekt, a ruševine su dodatno stradale pod silom valova olujnog zapadnjaka. De Finizio je zatražio pomoć banaka, trebao je kredit da bi obnovio radnju i nastavio s radom, no banke su se oglušile. Razlog je jednostavan: Italija se prilagodila i prihvatila uredbu Europske komisije koja je izglasana 2006. godine i koja uređuje novi pravilnik o načinu dodjeljivanja koncesija za korištenje pomorskog dobra. Uredba Bolkestein uvodi bitne novine: javnost natječaja pri dodjeljivanju koncesije tiče se svih građana (fizičke i pravne osobe) Europske unije koji mogu slobodno konkurirati u svim zemljama članicama. Uredba odbacuje načelo koje je ugrađeno u talijanski zakon i koje uvažava pravo prvenstva na obnovu koncesije firmi koja je koncesiju već koristila uz primjenu automatizma u obnavljanju koncesije. U takvoj situaciji banke oklijevaju, čekaju razvoj događaja nakon 2015. godine, a tršćanski poduzetnik Marcello De Finizio proživljava osobnu financijsku dramu.
Inače, požar u njegovom lokalu u Trstu nije bio slučajan, već je rezultat osvete jednog tršćanskog zanatlije porijeklom iz Pule, 37-godišnjeg Serđa Dekovića koji je potom osuđen na 4,5 godina zatvora. Deković je zapalio lokal jer mu vlasnik nije vratio dug od 350 eura. (E. VELAN)
Hrvatska brža od Europe
Hrvatska ne poznaje pravo prvenstva u dodjeli koncesija na pomorskom dobru. Barem to nigdje izričito ne piše u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama koji trenutno regulira raspolaganje pomorskim dobrom. Prijašnji Zakon o morskim lukama, doduše, spominjao je pravo prvenstva, ali samo u nekim slučajevima, dok je još prije njega Pomorski zakonik iz 1994. navodio da se koncesija može izdati na nečiji zahtjev, ali samo na razdoblje do četiri godine, i to ako ne uključuje izgradnju čvrstih objekata koji se teško uklanjaju. (B. ŽIŽOVIĆ)
CIJELI TEKST U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.