Iako su to udruge od njih tražile, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi oglušilo se o molbe roditelja slabovidne djece i odbilo uvrstiti ovu kategoriju djece u prijedlog novog zakona o socijalnoj skrbi, temeljem cega bi ova djeca mogla realizirati pravo na odredena pomagala.
- Ni novi tekst zakona koji je na izglasavanju ne prepoznaje slabovidnu djecu kao djecu kojoj treba pomoc. Djeca s ostatkom vida koji nije dovoljan za samostalan život potpuno su neprepoznata u sustavu zdravstva i socijalne skrbi. Ona su u sivoj zoni, nemaju pravo na pomagala, država i ne zna da postoje, kaže Nada Bjelcic, predsjednica Udruge "Oko" koja skrbi o djeci s visokom slabovidnošcu.
Udio u cijeni pomagala koji im pokriva HZZO barem je deseterostruko manji od cijene naocala koju njihovi roditelji moraju platiti. Slabovidna djeca nisu kategorizirana, nema evidencije o broju ove djece, a ona se, kako nisu potpuno slijepa, ne mogu uclaniti u udrugu slijepih, preko koje bi mogli realizirati odredene povlastice.
I Ured pravobraniteljice za djecu je tražio je od nadležnih institucija rješenje za probleme slabovidne djece, no sve je ostalo tek na obecanjima.