"Za dom pronti" ili u prijevodu "Za dom spremni", najnovija komedija iz radionice Buzetskog puckog teatra, ni u primisli nema veze s politickim previranjima, kako bi se to, sudeci po naslovu, moglo pomisliti. Predstava na mjesnim govorima naselja i sela Buzeštine, koju je po vec ustaljenom obicaju režirao cijeli teatar, obradila je svakodnevnicu doma za starije, i to ne bilo kojeg, nego baš buzetskog, a glumci su njome doslovno pokazali kako to izgleda kad su svi odreda - za dom spremni.
Komediju, koja ima poseban šarm vec i stoga što odražava govornu raznolikost Buzeštine, amaterski glumacki teatar premijerno je svojim sumještanima predstavio krajem prošlog tjedna na pozornici velike dvorane Narodnog doma, moglo bi se reci - na domacim kazališnim daskama. Buzecane su nasmijali, svaki na svoj nacin, svi protagonisti: Stanka Burlovic, Palmira Bužic, Silvana Krstinic, Silvana Pavletic, Iva Jeletic, Vilma Jeletic, Leda Dobša, Nevija Koraca, Nadija Jermaniš, Zdenka Majcan, Branko Majcan, Vlado Paladin i Dario Flego.
Valja medutim izdvojiti dvije male glumacke bravure. Izrazito dobre volje, pod utjecajem domace kapljice (ma što kapljice, brente!), Vlado Paladin, prerušen u župnika, umjesto u maškarama završio je u domu, gdje su ga starcici kao u teatru apsurda, unatoc blagoslovu - "U ime Oca i Sina i puno dobrega vina" ili pak "Dižimo caše i u grlo naše", docekali kao pravog svecenika.
Briljirao je i mladahni Branko Majcan, ovog puta u ulozi vremešnog pohotnog starcica, zadovoljnog što je konacno docekao biti okružen ženskom populacijom pa makar to bilo u starackom domu i uz pomoc Viagre. Šarm predstavi, barem za domacu publiku koja je u velikom broju podržala svoje glumce, daju bliske i svakodnevne teme, ali i to što za razliku od amaterskih kazališta, u kojima se u pravilu interpretira vec postojeci tekst, buzetski teatar glumi vlastiti, autorski tekst, samoinicijativno ga mijenjajuci ovisno o inspiraciji.
Specificnost ove amaterske družine, koja okuplja glumce iz gotovo svih krajeva Buzeštine, razlicitih profesija i životne dobi, od 20-ak do 60-ak godina, jest i u tome što svaki glumac glumi na mjesnom govoru svoga kraja - Roca, Vrha, Štrpeda, Svetog Martina… Prava je rijetkost na jednom mjestu moci doživjeti govornu sliku Buzeštine u malom. Upravo je to najveca vrijednost ovog teatra, koji se prvi put predstavio prije pet godina, a debitirao je u Buzetu na Subotini po starinski.
Povezani zajednickim ciljem - ocuvati tradiciju i raznolike mjesne govore - glumci na sebi svojstven nacin doprinose ocuvanju jezicne šarolikosti istarskog sjevera, kojoj ozbiljno prijeti da smjenom generacija polako padne u zaborav.