Za dobar pršut treba krivo skrenuti

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Špica sezone. Subota. Prazna cesta. Ne, nismo na nekom sporednom putu u Lici. U Istri smo. Na staroj cesti koja od Pule preko Limskog kanala, Vižinade i Buja vodi u Kopar. Cilj je docepati se granicnog prijelaza Kaštel. Da cemo to uciniti takvom lakocom nismo se nadali ni u snu.

Ujutro na radiju slušamo najave iz Hrvatskog autokluba da se ocekuju gužve na prometnicama u Istri. Ništa neuobicajeno. Osim to što su na staru cestu, ocito, svi zaboravili. Doduše, stranci i nisu imali što zaboraviti, jer nisu ni znali za nju, ali zaboravili su je oni koji su postavljali prometnu signalizaciju.

Tako sada iznad granicnog prijelaza kod skretanja za Kaštel više nema putokaza da ta cesta vodi i za Rovinj, Porec, Pulu. Turisti stoga i ne pomišljaju dati žmigavac i skrenuti za Kaštel, vec u koloni strpljivo cekaju ulazak na kružni tok koji ih vodi prema Istarskom ipsilonu.



Naravno, na Ipsilonu gužva. Kilometarske kolone stvaraju se vec u jutarnjim satima i to u smjeru granicnih prijelaza. Nisu to one kolone koje smo do prije koju godinu svakog vikenda gledali na televiziji pred tunelom Sveti Rok. Ovdje se automobili ipak krecu.

No, mi nismo tu da bismo s njima podijelili sudbinu cekanja na izlazak iz zemlje u kojoj su proveli odmor. Sve to gledamo iz propisne daljine, sa zaboravljene ceste gdje asfalt vec dugo nije trpio težinu automobila punih opreme za ljetovanje.

Na toj cesti vladaju neka druga pravila. Nema nervoze, brze vožnje, pretjecanja, vec smirenost i potreba da se covjek negdje zaustavi, popije kavu, pojede malo domaceg pršuta, možda skrene na neku od mnogobrojnih vinskih cesta ili cesta maslinovog ulja. No, iako nama taj mir na cesti predstavlja zadovoljstvo, nekima on donosi nemir i nesigurnost.



Prisjecamo se odlicnih sendvica s pršutom koje smo u gostionici u Krasici jeli na putu za Trst, dok je tom cestom prolazilo sve što je imalo kotace. Sada to više nije gostionica, vec konoba. Nema više sendvica, ali ima svega drugoga. Nasmijana vlasnica konobe Janja Culjak nije jedna od onih ugostitelja koji placu nad svojom sudbinom. Ali, jasno nam je iz razgovora da posao ne cvjeta. Kaže da je promet 30 posto slabiji nego lani. Gotovo je podne, a na ražnju se još ništa ne okrece.

- Istina je, više se toga nekada okretalo. Sada se uglavnom živi od domace klijentele. Dolaze i Talijani koji znaju za nas ili turisti koji nikako da pogode skretanje za Grožnjan, kaže Culjak.

Ona se, medutim, ne žali. Kaže da to prepušta drugim ugostiteljima. No, potvrduje nam sumnju da je ugostiteljima na toj cesti promet drasticno pao zbog novog kružnog toka iznad granicnog prijelaza Kaštel, koji automobile usmjerava na brži cestovni pravac.



Istog su mišljenja i u restoranu Bassanese u Kaštelu. Nekada su turisti hrlili u taj restoran uz samu cestu, a sada na velikoj terasi sami ispijamo pice. Vlasnica Adele otkriva nam da trenutno u apartmanima iznad restorana nema - nikoga. Tek iduci vikend joj dolaze njeni stalni gosti Talijani. Ali ni oni, uz svu dobru volju, ne mogu spasiti ovu, kako kaže, katastrofalnu sezonu za taj restoran.

Ta prica doima nam se još cudnijom kad u ruke uzimamo meni. Naime, cijene u ovim ugostiteljskim objektima daleko su niže nego kod njihovih kolega u turistickim centrima. Primjerice, kilogram pršuta kod njih stoji 450, odnosno 500 kuna, dok se na Puljštini, ako se covjek potrudi, može pronaci pršut i za 700 kuna po kilogramu.



Ali, nisu ni turisti od jucer. Barem ne oni koji dolaze u Istru iz susjednih zemalja. Naime, dvoje Mariborcana koje smo zatekli u koloni na izlazu iz Hrvatske otkrivaju nam da su ljetovali u - Kanfanaru. Darjan, koji preuzima glasnogovornicku funkciju, kaže da je tako bilo znatno jeftinije nego da su uzeli apartman u Rovinju ili Porecu. Ovako su u Kanfanaru odsjeli za puno manje novca, dok su na plažu odlazili autom u Rovinj i Porec. Zanimalo nas je i ima li mladi par iz Slovenije ikakve zamjerke na turisticku ponudu Istre, na što smo dobili vrlo egzaktan odgovor - nikakve.



Nikakve zamjerke nije imala ni Monica iz Bergama, koja je s društvom bila na odmoru u Porecu. Kaže da joj je sve bilo dobro - od cijena i uljudnosti do cistog mora i lijepih plaža. Jedino što je mladahnim Talijanima smetalo bilo je loše vrijeme, ali na to se ipak ne može utjecati.

I dok mladima izgleda ništa ne smeta, nešto stariji su puno kriticniji. Aloisia Bauer iz Stuttgarta tako nam je rekla da je ove godine prvi put bila u Porecu i da nije valjalo - ništa. Najvecu zamjerku je imala na apartman, koji je, veli, puno platila, a bio je u jako lošem stanju. Nismo je trebali ni pitati hoce li se vratiti u Porec. Sama je dala naslutiti odgovor.


Podijeli: Facebook Twiter