Tijekom ovog tjedna u vodnjanskom Dječjem centru Jutarnji cvijet održavaju se radionice za roditelje i djecu romske nacionalne manjine na kojima oni zajedno uče kako bolje komunicirati i poboljšati odnose u obitelji, ali i integrirati se u društvenu zajednicu. Dio je to IPA projekta Europske unije koji se odnosi na razvoj ljudskih potencijala, pod nazivom "Integracija romske djece u gradu Vodnjanu u obrazovni sustav Republike Hrvatske", kojem je nositelj pulska udruga za promicanje kreativnosti Merlin.
Partneri su Osnovna škola Vodnjan, OŠ "Giuseppina Martinuzzi" te Grad Vodnjan. Cilj projekta je stvaranje jednakih mogućnosti za svu romsku djecu u dobi od tri do 15 godina u kontinuiranom radu, njihovo uključivanje i potpuna integracija u državni obrazovni sustav. Dva ravnopravna jezika Voditeljica radionica za roditelje, pedagoginja Doris Velan održala je radionicu s temom komunikacije, usvajanja jezika i medija.
- Započeli smo s edukacijama prošle godine. U lipnju smo imali predavanje o pripremama djece za školu. Sad smo se više usredotočili na komunikaciju i na usvajanje jezika jer ova djeca, budući da kod kuće govore romski, kad počnu ići u vrtić ne pričaju hrvatski što im predstavlja velike probleme. Stoga treba osvijestiti da je važno da djeca uče hrvatski i da roditelji spoznaju važnost toga. Djeca mnogo nauče kroz televiziju pa ih potičemo da gledaju kvalitetne hrvatske dječje emisije, da slušaju priče i da što više budu izloženi jeziku. Djeca predškolske dobi kad uče dva jezika, uče ih postupno odvajati i ne omalovažavaju nijedan. Oba su različita i potrebna jer romski koriste kod kuće, a hrvatski u vrtiću, u školi u trgovini, navodi Velan.
Budući da su neki od specifičnih ciljeva projekta uključivanje, ali i zadržavanje romske djece u obrazovnom sustavu, osnovcima edukatori pomažu i u učenju. Jedna od njih je Miriana Ferjančić, nastavnica razredne nastave u mirovini koja s "Merlinom" surađuje i programe edukacije provodi od 2005. godine.
- Tada je započeo desetogodišnji projekt rada s predškolskom i školskom djecom u Vodnjanu. Za djecu u dobi od tri godine na dalje otvorili smo igraonicu, a budući da su kod kuće govorila romski, kada su kretali u prvi razred vodnjanske osnovne škole, nisu razumjela hrvatski jezik. To nas je navelo da tu djecu educiramo i tako je krenulo, rekla je Ferjančić.
Budući da je OŠ Vodnjan i tada i sada obuhvaćala niže razrede cjelodnevnim boravkom, pokazala se potreba za pomoći u učenju učenicima viših razreda što također traje do danas, a program pohađa ukupno 22 učenika romske nacionalne manjine.
- Na ovu vrstu pomoći ponukalo nas je i što su često djevojčice u šestom razredu napuštale osnovnu školu zbog priprema za udaju. Kad smo počeli raditi s tom djecom, odgojni moment bio nam je puno važniji nego jedinica iz matematike u školi, da ih na neki način navedemo da počnu razmišljati kako bi završili osmi razred. Već smo u toj prvoj godini postigli da se dvoje učenika upiše u srednju školu, za autolimara i frizerku i oboje su završili školovanje. To su mali pomaci, ali kroz ovih devet godina postigli smo mnogo, a i suradnja sa vodnjanskom školom je izvanredna, kao i s Gradom, bez toga ne bi funkcioniralo, kaže Ferjančić. Već nekoliko godina i muška i ženska djeca završavaju osmi razred i upisuju srednju školu. (Petra LUKEŽ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU