Skupina hrvatskih katolickih intelektualaca uputila je izjavu javnosti u povodu imovinskog prijepora u župi Dajli isticuci da se tu ne radi, i ne može se raditi »o iskljucivom unutarcrkvenom pravnom pitanju«.
Time si Crkva namece teret koji nije sposobna riješiti na zadovoljavajuci nacin, napominje se i dodaje da krajnjim inzistiranjem na samo jednom aspektu pravnih normi, naime, na kanonskom pravu, lako se upada u klopku koju su uocili vec i stari Rimljani: »Vrhunsko pravo, vrhunska je nepravda«.
Izjavu hrvatskoj javnosti potpisalo je šezdeset hrvatskih katolickih
intelektualaca, uz ine, akademici Josip Pecaric, Stanko Popovic i Slaven
Barišic, sveucilišni profesori Branimir Lukšic i Marijan Šunjic te
bivši veleposlanik Ive Livljanic.
U izjavi se podsjeca da je benediktinska zajednica iz Praglie izgubila sve sudske procese kojima je nastojala spomenute nekretnine uknjižiti na trgovacko društvo, Abbazia d.o.o., za tu svrhu osnovano u Hrvatskoj. Za nekretnine je bila, kako se navodi, davno isplacena odešteta kroz Osimske sporazume koje je do kraja poštivala Republika Hrvatska. Država je nekretnine, kojih je na taj nacin postala vlasnicom, vratila Crkvi, i to župi Dajla i Porecko-pulskoj biskupiji, a da nicim na to nije bila obvezna. I sada je benediktinska zajednica iz Praglie zakljucila da je došlo vrijeme da, oslanjajuci se na kanonsko pravo i talijanski lobby u vatikanskoj kuriji, iste nekretnine unutarcrkvenim postupkom, uz iskljucenje javnosti, stavi pod svoje vlasništvo. I kardinalsko povjerenstvo, pozivajuci se iskljucivo na kanonske propise, donosi presudu na štetu Porecko-pulske biskupije, koje je odjeknulo i bolno, i mucno diljem Hrvatske, kaže se u izjavi.
»Da je Republika Hrvatska htjela, bila bi vratila te nekretnine benediktincima. Ona ih je vratila lokalnoj biskupiji, i to u svojoj cjelini. To je pretpostavka koja se sada ne može tumaciti kako se kome prohtije, ako se nade samo formalno legitimisticko uporište, nego da se u skladu sa željom grofa Grisonija, i dobrom vjerom hrvatske države, to iskoristi na dobro katolickih vjernika u Istri«, navodi se.
Po rijecima katolickih intelektualaca iz ovog slucaja mogle bi proisteci i realno-politicke posljedice. Podsjecaju na dvorac Mokrice i zemljište, koji su bili nepobitno vlasništvo Zagrebacke nadbiskupije. Mokrice su u poratnim medurepublickim razgranicenjima, s ciljem da se napakosti Zagrebackom nadbiskupu, prepuštene Sloveniji. Poslije Domovinskog rata Zagrebacka nadbiskupija pokušala je preko Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu vratiti Mokrice, ali je 2004. taj Sud tužbu Kaptola odbio te presudio da Zagrebacka nadbiskupija nema pravnog temelja za povratak dvorca i imanja u Mokricama. Gdje je tada bio Vatikan, pitaju u izjavi.
»Ako Talijani u pozadini imaju najveci utjecaj u Vatikanu onda nama izgleda kao da su odlucili prigrabiti dio Primorja i Dalmacije, a model Dajle samo je prvi korak. I tako Hrvatska pobjeduje na bojnom polju u obrani svoje slobode, a za raznim diplomatskim stolovima postaje sve manja«, tvrdi se u izjavi.
Ocjenjuje se da je iz komentara raznih otkrivenih i prikrivenih udbaša, od politicara do novinskih djelatnika, vidljivo da oni uživaju u ovom sukobu puštajuci da se on razvija bez, ili uz njihove minimalne intervencije. »Žele dodatno naštetiti Crkvi, tako da upadljivo naglašavaju iskljucivu unutarcrkvenu nadležnost, kako bi se javnost što više okrenula protiv Vatikana«, ocjenjuju.
Hrvatski katolicki itelektualci na kraju izjave navode da osjecaju solidarnost i upucuju ohrabrenje mjesnom biskupu i njegovom svecenstvu, kao i svim hrvatskim biskupima za njihovu brigu i nastojanje oko dobrobiti njihove pastve i njihovih biskupija. (Hina)