- Bez obzira što za Hitnu medicinsku pomoc u Umagu uvodenje timova T2 uz T1 predstavlja poboljšanje u odnosu na prvotno rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, osnovni problem Bujštine ostaje prevelika udaljenost od KBC-a Rijeka i Opce bolnice u Puli, 110 kilometara ili sat i 15 minuta brze vožnje u prvom slucaju, 80 kilometara ili 50 minuta u drugom, odnosno nedostatak takozvanog zlatnog sata.
U slucaju srcanog infarkta, moždanog udara ili teže traume ljudima je život ozbiljno ugrožen, a tko tvrdi suprotno neodgovoran je i zaslužuje otvorenu kritiku. Kako ne bi došlo do trajnog invaliditeta ili smrti, životno ugroženom pacijentu sa srcanim infarktom nužna je adekvatna bolnicka njega, moguca samo u Rijeci, u roku od sat i pol, a s moždanim udarom još i kracem, rekao je predsjednik istarskog HNS-a Veljko Ivancic.
Rješenje je uvodenje helikoptera za hitne medicinske intervencije, iznio je tajnik županijske organizacije Boris Brajkovic. "Državna vlast Istri nije osigurala ono što Dalmacija vec ima. Helikopter, naravno, košta, ali Istra kao najrazvijenija turisticka regija mora težiti rješenjima primjerenim razvijenim zemljama Europske unije", naglasio je, napominjuci da su do tog zakljucka, kao i do drugih podataka o funkcioniranju HMP-a došli u razgovoru s vodecim ljudima te službe u tršcanskoj bolnici Cattinara.
Velikom neiskorištenom mogucnošcu drže prekogranicnu suradnju, blizinu bolnice u Izoli, koju su financirali i gradani Bujštine, te posebno Catinare, opremljene i za najteže slucajeve, udaljene svega 48 kilometara ili 35 minuta vožnje vozilom HMP-a. Ukazali su, pritom na europske države sa zajednickim bolnickim kapacitetima, poput Francuske i Španjolske.
Ivancic je naglasio da je Ministarstvo u samo sedam mjeseci, u ožujku i listopadu, donijelo dvije odluke o reorganizaciji mreže hitne medicine u Hrvatskoj, a neki se hvale da je povecanje broja umaških timova s pet na deset rezultat njihovog lobiranja.
"Jadni su gradani države u kojoj se tako važno pitanje za zdravlje ljudi rješava lobiranjem umjesto izradom objektivne strucne analize i uvažavanjem struke. Glas medicinskih djelatnika u javnosti se najmanje cuje. Mnogi se lijecnici ustrucavaju javno iznijeti mišljenje, jer smatraju da ce snositi posljedice. Iz razgovora s mnogima od njih nismo imali prilike cuti pohvale o reformi HMP-a, osim od onih koji su stranacki pretplaceni da o njoj govore afirmativno, zakljucio je. (K. FLEGAR)