Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista dr. Ljubo Jurčić, jedan od vodećih makroekonomista, ovih je dana prozvao Vladu da prodaje brodogradilišta poslovnim ljudima koji za taj posao nisu kvalificirani. Jurčić, koji je prije desetak godina bio ministar gospodarstva koji je započeo priču o privatizaciji brodogradilišta, smatra kako Danko Končar, Tomislav Debeljak i Borislav Škegro nisu dobar odabir, te da se ne radi samo o tome imaju li novca.
- Kad se govori o kupnji brodogradilišta, onda treba znati da se ne radi samo o financiranju. Rekao sam da se kod strateških industrija, kad se preuzimaju, načini istraživanje koje će pokazati ima li taj koji preuzima i znanja, marketing, dobavljače i sve što treba u složenim poslovima. To su elementi koji kvalificiraju kupce u smislu mogu li preuzeti i spasiti neku industriju ili ne mogu, objašnjava Jurčić i dodaje: - Pogledamo li svu trojicu kupaca hrvatskih brodogradilišta, vidjet ćemo kako oni za takvo nešto nemaju kvalifikacije. Ne zadovoljavaju niti jedan uvjet pretkvalifikacijske analize.
- Što je s aferama koje se vežu uz ta imena?
- Ne ulazim u afere koje se spominju, iako o njima ponešto znam. Ne želim ulaziti u sivu zonu. Mene ne zanimaju osobno ni Končar, ni Debeljak, ni Škegro.
- Vladi se iznimno žuri da riješi te nagomilane probleme?
- Vlada želi riješiti problem na brzinu, iako nema znanja kako to napraviti. Kad ne znaju što je ključni faktor za rješenje problema, postupaju ovako. Nije brodogradnja jedina koja ima tu sudbinu, isto to rade s Dinom. Nemaju pojma što čini kemijsku industriju i gdje je problem, ali žele je prodati i tako skinuti s dnevnog reda. To je tipično neznanje, koje će koštati skuplje od financijskih pokazatelja. Hrvatska će ostati bez industrije u kojoj se ljudi zapošljavaju.
- U priči o brodogradnji izdvaja se Uljanik. Radničke dionice su rasprodane, vidite li u tome dobru vijest?
- Uljanik je u drukčijoj situaciji otkad ga je preuzela ekipa Karla Radolovića. Njihov uspjeh je u tome što su se zaštitili od hrvatske politike i političara. Sačuvali su svoje brodogradilište i nisu dopustili da ih unište. Uljanik je imao šanse preuzeti Lenac, koji je imao mikromonopolski položaj u mediteranskom bazenu. Ali, preuzimanje 3. maja prevelik je zalogaj. Trebali bi pedeset sposobnih ljudi i tehnologa da ga preuzmu, što je problem, kao i nazočnost lokalne i državne politike u tom brodogradilištu. Bit ću sretan ako spajanje Uljanika i 3. maja ne uništi pulsko brodogradilište.
- Smatrate li mogućim da oba "potonu"?
- U svakom slučaju, ne savjetujem da se ujedine u jednu pravnu osobu. Vjerojatno se i neće ujediniti. Uljanik može biti vlasnik 3. maja a da svojom imovinom ne jamči za njegove rezultate.
- Stvara se dojam kako se sve to radi zbog Europske unije?
- Europsku uniju se to ne tiče. Trebamo doći u situaciju da radimo po pravilima EU-a, a što ćemo konkretno napraviti s brodogradnjom, njih se ne tiče. To je samo izgovor politike. Postavljali su se razni rokovi u vezi s EU-om koji su samo izgovor da se stvari lome preko koljena.
- Koliko ćemo imati većih brodogradilišta u Hrvatskoj za pet godina?
- Za pet godina u Hrvatskoj, u hrvatskim rukama, neće više biti ni državnih ni privatnih firmi. Što se tiče brodogradilišta, opstat će jedino Uljanik. (Dubravko GRAKALIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.