Vulkanizerka Dragica, neuništiva doktorica za gume


Nikad u životu nije bila na godišnjem odmoru. Mogla bi ovog trenutka u zasluženu mirovinu, tim više što je cijelog radnog vijeka uspješna žena u muškom poslu. Ali i dalje radi, i to svaki dan neprestano od 7 do 21 sat. I subotom. Nedjeljom se posveti kući, a i tada ne odbija onog kome hitno treba - guma. Iako do mora ima stotinjak metara, ljeti se ne stigne okupati jer radi po cijele dane.

- Ne bih mogla bez posla, a moram razmišljati i o svojim radnicima, kaže nam ova uvijek primjereno odjevena žena, čija je radionica uvijek besprijekorno čista.

Dovoljno je reći vulkanizerka Dragica. Brdašce između ferijalnog i Zlatnih stijena u prošlih su 30 godina pohodile desetine tisuća Puljana i gostiju, baš nikad ne ostavivši reklamaciju zbog loše promijenjene gume, bio posrijedi vlastiti automobil, kamion, autobus, traktor, bager ili, pak, sređivanje traka na kombajnima i vršilicama.

- Bila sam komad ženske. Šta je, je, smiješka se 67-godišnja Dragica Virag još u našem prvom telefonskom kontaktu, obećavajući nam da će jedna od njenih dviju kćerki naći fotografiju kad je ova jedina žena vulkanizer u Hrvatskoj i šire bila mlađa.

Na cijelom prostoru bivše Jugoslavije navodno postoji još samo jedna vulkanizerka, u Čačku.

Ova rođena Zagorka vedre naravi imala je teško djetinjstvo, u siromašnoj obitelji bila je jedno od šestero djece. Već kao curica s ocem je obavljala teške poslove na zemlji.

- Tko ne prođe bijedu i sirotinju, taj ne zna cijeniti to što ima, ističe.

Sa suprugom je radila od 1964. sve do njegove tragične pogibije od strujnog udara 1970. godine, nakon čega do danas radi sama.

Dok je radila s mužem, ručno su naizmjence pumpali kamionsku gumu i duže od pola sata, koju je ključem trebalo skinuti, zakrpati, a zatim opet staviti. Tada se moralo raditi u radničkom kombinezonu jer to je bio prljav posao koji je, uz izvjesne vještine, zahtijevao puno fizičke snage.

- Teško je skinuti gumu ako ne znaš, ali ako znadeš, ide. Radila sam godinama ručno i autobuse, kamione, traktore, bagere. Isto tako ne možeš ljutit dobro izbalansirati gume, kaže ona.

Godinama je ručno, čekićem i pajserom, skidala najveće kotače, krpala vanjske i unutarnje gume, pumpala ih i opet montirala natrag, uvijek svjesna da ne smije počiniti pogrešku zbog sigurnosti vozača. (Z. ANGELESKI, snimio A. KANCELAR)

CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRILOGU ZOOM U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter