Tjedan iza nas bio je veoma buran: Vlada je odlučila smanjiti bruto plaće zaposlenih u javnom sektoru za 3 posto, a paralelno je digla buku prijedlogom Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji bi trebao ograničiti okvirne kredite na tekućim računima građana, kao i kamatu na stambene kredite. Zanimalo nas je što o ove dvije teme, kao o nizu drugih ekonomskih pitanja misli guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić.
- Slažete li se s najnovijim prijedlozima Ministarstva financija vezanim za potrošačko kreditiranje? Ima li Ministarstvo podršku središnje banke? Javnost je, naime, te prijedloge dijelom protumačila kao zadiranje u osobne i tržišne slobode, a dio stručnjaka smatra i da se Ministarstvo previše miješa u posao HNB-a.
- Ministarstvo je predlagač Zakona o potrošačkom kreditiranju i ima pravo na takvu inicijativu. Može se reći da s prudencijalne strane takav prijedlog ima smisla budući da minus od tri plaće u biti više i nije minus nego potrošački kredit po najvišoj kamatnoj stopi u koji se klijent postupno uvuče i koji potencijalno može imati jednokratnu otplatu na kraju razdoblja, za koju potrošač možda nije sposoban. Međutim i banke, kojima je to vrlo profitabilan proizvod, i potrošači, koji su navikli na takvo jednostavno, iako skupo, kreditiranje, vole taj proizvod. Osim, naravno, u slučaju kad potrošač postupno uvučen u sve veći minus ne ode u nedozvoljeni minus i završi na crnoj listi.
S druge strane, makroekonomski efekti pretvaranja viška minusa iznad jedne plaće u potrošački kredit s nižom kamatnom stopom mogli bi dovesti do dodatnog razduživanja i smanjenja raspoloživog dohotka u roku dospijeća takvih kredita, godinu do dvije, te povećanja njihovog raspoloživog dohotka na kraju tog razdoblja. To ovisi i o tome kakve bi u tom slučaju proizvode točno ponudile banke, koje u velikoj mjeri mogu simulirati minus po tekućem računu sličnim proizvodom.
Pokušaji zaštite potrošača od proizvoda koji im se sviđaju, međutim, nisu baš popularni. I sam imam iskustvo iz 2005. kada sam upozoravao na rizičnost kredita u švicarskim francima i kada me javno nitko nije podržao. Dapače, razni komentatori i analitičari su pisali da od buhe pravim slona i pokušavam ljudima uskratiti jeftine kredite. Dakle, nije uvijek popularno pokušavati štititi potrošače, ako ljudi smatraju da su dovoljno sposobni upravljati svojom kreditnom sposobnošću i vole neki proizvod. No, ministar će sam odlučiti što želi.
- Ako se želi smanjiti kamatne stope na najskuplje kredite, zašto jednostavno HNB ne spusti eskontnu stopu, te tako posredno ograniči najvišu ugovornu kamatnu stopu na kredite, kao što je to primjerice napravljeno prije dvije godine. Jeste li ministru Liniću skrenuli pažnju na tu mogućnost?
- Vezanje najviše ugovorne kamatne stope uz eskontnu stopu nema smisla budući da ta stopa nema ekonomsku važnost u sadašnjem okviru monetarne politike. No, za sada je, po Zakonu o obveznim odnosima, tako. Hoće li Savjet smanjiti eskontnu stopu kao što smo učinili prije dvije godine ne mogu unaprijed komentirati, no valja voditi računa o tome da se zakonski kamatna stopa može limitirati na bilo koju razinu, no što je najviša kamatna stopa limitirana niže, veći je postotak potrošača koji po toj kamatnoj stopi neće moći dobiti kredit. Drugim riječima, ponuda je funkcija cijene, a granični učinak na dostupnost kredita u načelu raste s padom raspona između maksimalno limitirane i prosječne kamatne stope. To vrijedi za sve vrste kredita.
- Nedavno ste istaknuli kako HNB održava stabilan tečaj čime štiti "sve kreditne dužnike s valutnom klauzulom" od zapadanja u znatno veće dužničke probleme od onih u kojima jesu. No, ne štitite li dužnike s klauzulom u eurima ipak više od ovih s klauzulom u švicarskim francima?
- Teoretski je nemoguće održavati stabilnost tečaja prema dvije valute, već samo prema jednoj. S druge strane, deprecijacija tečaja kune prema euru bi proizvela i dodatnu aprecijaciju švicarskog franka prema kuni, što bi dužnicima u toj valuti dodatno povećalo dug. (A. DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ)