Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić jučer je na konferenciji Euromoney u Beču najavio osnivanje garancijskog fonda za kreditiranje malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, i to uz participaciju strukturnih fondova, na koje bi se onda nadovezala sredstva Europske investicijske banke (EIB) i njezinog pripadajućeg fonda (EIF), a putem domaćih poslovnih banaka i uz suradnju s vladom RH. To bi olakšalo i potaknulo novo kreditiranje potrebno za gospodarski rast, jer bi taj fond pokrivao trećinu potencijalnih eventualnih gubitaka ukoliko bi se tako odobreni u konačnici pokazali nenaplativima. Vujčić je rekao da sa strane institucionalnih investitora, s kojima je upravo razgovarao na Euromoneyu, postoji načelno dobra volja za to, o tome je ranije već razgovarao i s mandatarom Tihomirom Oreškovićem, a konkretni razgovori s ulagačima u Zagrebu počinju idući mjesec, kada se formira vlada. Naravno, bankarima bi to znatno smanjilo rizike, te su za ovu priču itekako zainteresirani. Vujčić je kazao da je zapravo riječ o supstitutu za kolaterale, koji su bankarima već dulje vrijeme problem, te da ovakvo poticanje može koristiti više nego bilo kakvo novo sijanje likvidnosti.
Nema potrebe
No, HNB će i tu dati doprinos budući da u idućih mjesec dana kreće sa strukturnim repo operacijama, koje će povećati izvore banaka u kunama, a kako bi mogle plasirati kunske kredite po nižim kamatnim stopama. Repo operacije ići će na rok od tri do četiri godine, ove godine će se provesti dvije do četiri repo operacije, ovisno o potražnji, a prva dakle kreće uskoro, neovisno o terminu donošenja proračuna. Guverner je ponovio da će izdašnost samih operacija ovisiti i o fiskalnoj politici; što ona bude štedljivija, to će monetarna vlast imati veći manevarski prostor.
Vezano za prijedlog Mostovog zastupnika Ivana Lovrinovića o potrebi refinanciranja domaće komponente javnog duga u suradnji s HNB-om, i to u iznosu od 170 milijardi kuna koliko unutarnji dug iznosi, Vujčić je takve ideje ocijenio nerealnima i nelogičnima jer, kazao je, koja bi bila logika banaka da mijenjaju obveznicu višeg prinosa za onu nižeg, čak i uz asistenciju HNB-a, dok na financijskim tržištima vjerovnici pogotovo ne bi imali motiva zamijeniti skuplji dug jeftinijim. Ako bi se to desilo, onda bi to bilo na štetu samog vjerovnika. S aspekta vjerovnika to dakle ne bi bilo logično, osim ako je riječ o reprogramu, što je termin koji se koristi kada se vjerovnik odriče dijela svojih potraživanja, i stoga to ne treba niti spominjati, jer povlači konotacije za koje uopće nema potrebe, a pogotovo to ne bi trebali spominjati javni dužnosnici, poručio je Vujčić, dodajući da je to opasno.
Planiranje deficita
Osim toga, kaže, više od pola unutarnjeg duga uopće nije kunski, nego također devizni dug, odnosno kune uz valutnu klauzulu. Pojasnio je pritom da upravljanje javnim dugom znači upravljanje deficitom države, planiranje tog deficita, dokazivanje da je on održiv u dugom roku, kao i tehničko upravljanje dugom, praćenje duga, njegovih komponenti, češće kontaktiranje s investitorima i slično. Na tehničkim pitanjima bismo primjerice mogli uštedjeti, kaže guverner.
Što se tiče tečaja kune, poručio je da on ostaje stabilan, to je trajno opredjeljenje naše središnje banke, unatoč laganom trendu deprecijacije koji je prisutan.
Na skupu je bilo govora i o kretanju cijena na malo, koje su uvelike determinirane niskim cijenama nafte. Hrvatska je lani imala deflaciju, odnosno pad cijena, koji je posljedica činjenice da zapravo sve komponente inflacije rastu, osim jedne – energije, koja sve vuče prema dolje, a budući da smo neto uvoznici, takvo nam kretanje i odgovara, pa je u tom smislu ono doprinos rastu BDP-a, zaključio je Vujčić. (Aneli DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ)