"Vrtlarenje ima niz blagotvornih efekata na zdravlje, jer je u pitanju umjerena fizicka aktivnost koja dobro djeluje na mišicno-koštani sustav, poboljšavajuci obnovu kosti i pokretljivost. Jedino se treba kloniti dizanja teških tereta te predugog ostajanja u pognutom položaju. Ogranicenja su individualna, a granica do koje se može naprezati uvijek je granica boli i umora, iznad koje ne bi trebalo ici", kaže dr. Dubravka Dominis-Mihelcic, navodeci i druge blagotvorne efekte koje svaki ljubitelj prirode postiže.
Pri boravku u vrtu izloženi smo suncevim zrakama koje stimuliraju produkciju D vitamina, a D vitamin poboljšava apsorpciju kalcija i fosfora, što cini kosti cvršcima. Biljke danju proizvode kisik, tako da ga i mi, radeci u vrtu ili boraveci u prirodi, više udišemo, što dobro djeluje na funkciju cijelog organizma.
"U vrtu možemo uzgajati ljekovite biljke koje dobro djeluju u procesu lijecenja lomova, uganuca, išcašenja te bolova u mišicima i kostima. Primjerice, oblozi gaveza odlicni su kod lomova, a trljanje maslinovim uljem po skidanju gipsa obnavlja ozlijedeno mjesto. Prašak od divljeg kestena takoder se dobro pokazao kao obloga, ali i ispiranje bolnog ekstremiteta oparkom od preslice ili crnog sljeza. Mnogi pacijenti imaju jako dobra iskustva s oblozima od svježeg bijelog kupusa. Kod atrofije mišica preporucuje se caj od islandskog lišaja, maticnjaka i trputca ili oraha i ružmarina. Kod ublažavanja išijasa korisnim se pokazao caj od mahune graha ili lipe, gospine trave, metvice, ružmarina, breze ili lavande, a sve te biljke možemo imati u svom vrtu", savjetuje dr. Dominis-Mihelcic.
Kontakt s prirodom neophodan je za dobro psihofizicko stanje jer oni koji ga uspiju sacuvati brže i lakše obnavljaju svoje zdravlje.