Samozatajni autor, godinama stanovnik Pule Damir D. Ocvirk dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Nedavno je u izdanju KULTure sNOVA objavljena njegova zbirka vrsnih kratkih priča naslovljena "Šarena kruglja", gdje, odmah u uvodu veli da je svaka sličnost s mjestima, događanjima i stvarnim osobama – slučajna.
Ocvirk pokazuje da zna pisati, i tu su sabrani njegovi možda najzreliji uraci, a nekolicina tih uradaka posebno iskače po stilu, izbrušenom načinu pisanja i osjećaju za formu kratke priče. Premda se sve više autora okreće prema tome žanru, taj žanr nije nipošto lagan, potrebno je poznavanje ljudske psihe, duše, te osjećaj za likove i za prezentiranje radnje.
Kao što je točno kazao Ludwig Bauer u pogovoru, dva okvira svih njegovih priča su senzibilnost prema socijalnoj tematici te izrazit smisao za humor. On u toj kritici nikada nije apstraktan, već je uvijek argumentiran, a ima i podosta anegdotalnosti u njegovim uracima.
Neki od tih događaja su se zasigurno dogodili, i Ocvirk im je bio svjedok, a društvena kritika na trenutke postaje i satira, gdje je prisutan britki humor, kao i cijela stilska procedura.
Njegovi junaci su uglavnom antijunaci, a on u svojim pripovijetkama nerijetko donosi posve novi završetak, koji nije bio naizgled planiran niti izgledan, a priče su lišene suvišnih deskripcija, usredotočene su na činjenice i na likove. U nekim pričama, onim mogli bismo reći uspješnijim što se tiče samog građenja pripovjednog tkiva, humor je dominantan.
Priče su vrlo različite, na razne su načine prezentirani likovi i događaji. Ima tu erotike, introspekcije, priča s (ne)vjerojatnim završecima...
"Susret s Ocvirkovim proznim tekstom potvrđuje da je njegov tekst nastao iz potrebe za kazivanjem, izricanjem pa i svjedočenjem, a pritom je, što je u ovakvom slučaju i sasvim logično, oslonjen na životno iskustvo", ističe Ludwig Bauer.
Ocvirk je, premda samozatajno djeluje, više puta nagrađen za svoje književno stvaralaštvo. Njegovi su uradci već objavljeni u zbornicima i antologijama.
Ove se njegove priče vrlo tečno čitaju, vrlo su pitke, ali ne zato i plitke, velika većina vrlo dobro napisane, gdje se autor pokazuje kao vrlo dobar poznavatelj ljudske duše i raznih aspekata ponašanja, a ponire i u međuljudske aspekte i načine prožimanja duše, kao i čovjeka s ambijentom kao integralnim dijelom ličnosti. (Vanesa BEGIĆ)