Koliko posto djece od svojih vršnjaka dobiva uznemiravajuće, prijeteće i seksualno intonirane poruke putem interneta i mobitela? Postoji li i kolika je razlika u zlostavljanju u urbanoj i manje urbanoj sredini? Na ta je pitanja željela dobiti odgovor dr. Neda Aberle, voditeljica pedijatrije osječkog KBC-a i profesorica na Medicinskom fakultetu u tom gradu. Ona je zajedno s mladom kolegicom Matejom Batnožić provela istraživanje među 1.372 djece u Osijeku i Baranji, uzrasta od 12 do 14 godina. Istraživanje je prošlog tjedna predstavljeno na kongresu pedijatara u Puli.
Liječnice su utvrdile da oko sat vremena na internetu provodi 40 posto ispitanika, više od tri sata 33 posto, a do pola sata njih 27 posto. Dok roditelji misle da je sve u redu, jer su djeca u svojoj sobi, ona itekako mogu biti izložena opasnostima.
U istraživanju je čak 52 posto djece u Baranji i 37 posto iz Osijeka izjavilo da su imali neugodne doživljaje putem interneta. Pod tim se podrazumijeva da im je netko uputio (najčešće putem Facebooka) negativne komentare uz neke slike, zloupotrijebio njihove tajne pa sve do toga da su primili poruke seksualne prirode i uz prijedloge da se susretnu. Bilo je i lažnog predstavljanja njihovim imenom i iznošenja neistina.
- Djeca žrtve ne mogu biti sigurna čak ni kad su s mamom i tatom kod kuće. Nesigurnost traje 24 sata, sedam dana u tjednu. Dakle, netko može o vama nešto objaviti na internetu u ponoć i to će se geometrijskom progresijom raširiti. Takav sadržaj jako brzo dobiva veliku publiku, upozorava dr. Aberel i navodi stvarne primjere. Dječak napiše da je ta djevojčica spavala s njim i njegovim prijateljem, i onda neka se ona "pere". Znaju se i lažno predstavljati, dakle kao ona, i zatim tvrditi da je bila s jednim dečkom, pa s drugim. To je čisto zlostavljanje. Publika je mnogobrojna i šteta je nepopravljiva. Djeca mogu jako trpjeti, i fizički i emocionalno, upozorava pedijatrica.
Sličnog je stava i školska psihologinja Hana Šiljan Bembić iz labinske Osnovne škole Ive Lole Ribara, koja je koordinirala istovrsno istraživanje provedeno u četiri istarske osnovne škole u Labinu, Rovinju i Raši. U sklopu programa "Sigurno kročim kroz svijet medija" u svibnju 2011. godine anketu je ispunilo 186 učenika trećih, četvrtih i petih razreda.
Osam posto svih anketiranih tom je prilikom navelo da su prijatelji pisali uvredljivo i zlobno o njima.
- Iako ovi postoci nisu visoki, oni su zabrinjavajući, jer je svako dijete koje je žrtva elektroničkog nasilja važno i zaslužuje zaštitu, tim više što se ovdje radi o dobnim skupinama od 9 do 11 godina. Po istraživanju UNICEF-a, žrtve elektroničkog nasilja mogu doživljavati ljutnju, uznemirenost i zabrinutost, ne žele ići u školu, bole ih glava i trbuh, teško se koncentriraju te mogu imati smetnje spavanja i smanjeni apetit, upozorava Šiljan Bembić. (piše Jasna ORLIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU