U nedjelju se u sklopu Zlatnog lava u Umagu održala predstava "Pomutnje", prema romanu "Pomutnje gojenca Torlessa", Roberta Musila. Uloge su igrali Romano Nikolić, Hrvojka Begović, Adrian Pezdirc i Domagoj Janković. Scenski projekt ove izvedbe nastaje u koprodukciji Eurokaza, Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i umjetničke udruge Domino. Inicijator ovog projekta je Branko Brezovec, eminentni hrvatski redatelj, profesor na ADU. U ovaj projekt Brezovec je okupio studente i profesore s gotovo svih odsjeka Akademije dramske umjetnosti.
Tragovi sazrijevanja
Mladić Torless, središnji lik djela, suočava se s tragovima psihičkog i erotičkog sazrijevanja u uvjetima klauzure vojnog zavoda na rubu Habsburške Monarhije. Suzdržan diskurz romana na iracionalnim rubovima ekstatične šutnje i Torlessovo otkrivanje žudnje za neprepoznatljivim u Drugom, nalazi se u figurama tjelesne privlačnosti. Međutim, ovo djelo je ironična parafraza koja se temelji na Kantovoj kritičkoj filozofiji o nemogućnosti da diskurzivno dopre u sferu transcendentnog.
Ovaj uzbudljiv, energičan, ekstravagantan, nesvakidašnji projekt nastao je na temeljima radionice o metodologiji scenskog materijalizma koji se usmjerava prema kazališnom gestusu (B. Brecht) i arbitrarnosti znaka (R. Wilson).
- Predstava "Pomutnje gojenca Torlessa" Branka Brezovca, postavlja pitanje kako prepoznati žudnju u njenoj istini i kako se s tom istinom nositi. Nastala je prema značajnom romanu austrijskog književnika Roberta Musila, za kojim je svojedobno posegnuo i filmski režiser Volker Schlondorff. To propitivanje ljubavne želje i njezine prave prirode smješteno je na rubove Monarhije čijeg smo sustava nekoć bili dio, u kontekst prelaženja u norme svijeta odraslih građana, izgradnje hijerarhije-vojne i muške, suočava nas s neprijaznošću norme do istine, s klišejiziranim uzorkom potiskivanja iskustva koji sa sigurnošću može obećati razornu budućnost života u laži, osjećaju krivnje i maltretiranju sebe. Razotkriva nam i vrlo bitnu činjenicu kako zapravo ne znamo što s grubošću, surovošću, agresivnošću. Na tom tragu, iz konteksta vremena nastanka njezina predloška i iskustva stoljeća u kojima živimo, predstava anticipira i pojavu fašizma, izjavila je ovogodišnja članica žirija, dramaturginja, Vesna Đikanović.
Potom je na red došlo Kazalište slijepih i slabovidnih ''Novi Život'' koje je izvelo dirljivu predstavu u režiji Petre Radin, "Jučer sam se sjetio plave", a izvodili su ju Dajana Biondić, Suzana Bliznac, Miljenko Zeko, Vojin Perić, Loris Pilav te pas Zdenko. Ovo je kazalište već dobro poznato umaškoj publici jer je 2007. godine osvojilo Grand prix predstavom "Nos vamos a ver".
Ova je predstava realizirana u Zagrebu, tijekom 2014. i 2015. godine, financirana sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a premijera je izvedena 27. veljače u Vidri.
Publika je u suzama pratila ovu izvedbu koja govori o tome što je zapravo sljepoća. Glumci govore kako je to fizičko obesvjetljenje i svijet u kojem boje poprimaju sinestezijske oblike stvarajući jedan poseban kolorit, ili buljenje zdravih očiju i ne-prepoznavanje drugih i drugačijih. Ona fizička i najčešće ''gledana'' sljepoća je najgora za one kojima se dogodila, dok ona koja se ne vidi, a zasljepljuje svojim ''gledištima'', razbolijeva sve oko sebe i uvodi pojedinca u mrak iz kojeg se ne može izaći.
''Doći će vrijeme kada nas neće zvati slijepcima, nego našim imenima i zvanjima, i nećemo više biti socijalni slučajevi, nego ćemo živjeti život dostojan čovjeka...i glumit ćemo u pravom kazalištu slijepih... a tražit će se karta više za naše predstave.'', ovo je popis želja iz budućnosti, popis strateških ciljeva ''Novog života''.
Ganula gledatelje
"Jučer sam se sjetio plave" ganula je svakog gledatelja, te podsjetila na ne-empatičnost i uskogrudnost današnjeg društva. U predstavi nije bilo potrebe za ičim drugim, jer je ona sama bila kompozicija svih prisutnih koji ju pomno pratili.
''Ova predstava razotkriva kako doživljavamo drukčijost kada ona ima oblik invaliditeta. Koliko nas sredina razumije kada se razlikujemo od drugih. Festival Zlatni lav koji njeguje kao svoj zaštitni znak vrsnost glumačke ekspresije, s velikim veseljem pozvao je ansambl ''Novi život'' da mu se svojim glumačkim izrazom pridruži", izjavila je Đikanović.
Trud ovog festivala i organizatora istoga vidi se po samom odabiru teme i predstava koje se kritički biraju. Ministar kulture, prof. Berislav Šipuš je naveo kako je to jedna od najvažnijih manifestacija u novijoj hrvatskoj povijesti, te kako je od velike važnosti za Istarsku županiju i za Grad Umag.
''Zlatni lav se bez ustezanja može pohvaliti kvalitetom koja se godinama gradila pomno osmišljenim konceptom te strogim selekcijskim vrednovanjem pri izboru predstava, čime se upisao kao širi umjetnički prostor hrvatske kazališne stvarnosti, čineći tako njezin značajan dio. Velikim udjelom u nacionalnoj, regionalnoj, a zatim i međunarodnoj kazališnoj sceni kontinuirano otvara put umjetničkom i međuljudskom dijalogu, sustavno preispitujući i eksperimentirajući s kazališnim poetikama što prate komorni festivalski karakter te uvijek inovativnim glumačkim pristupom'', navodi ministar kulture. (Tea GRGIĆ)