Rovinjski kipar s milanskom diplomom Aleksandar Garbin doživljava umjetničku renesansu. Doslovce, gdjegod da se okreneš, od Suska do Dubrovnika, do Rijeke i Rovinja spotičeš se o Garbina. Garbin, naime, ponovno "puše" sa svih strana. I ima ga. Tjera na gledanje i promišljanje. U svom je gradu, samo u tjedan i nešto više dana tri puta u umjetničkom smislu spominjan i hvaljen - kao dobitnik druge nagrade na Likovnoj koloniji Rovinj i druge nagrade na čuvenoj rovinjskoj Grisiji, te i kao autor samostalne izložbe postavljene u galeriji ETIKArt.
- Čini se da je ovo definitivno Vaša sezona. Zaredale se izložbe i nagrade. Znači li to da više radite ili su Vam zvijezde naklonjenije?
- Ne znam, pa vidite da je vrijeme od garbina, odgovara nam Alex, uz smiješak dodavši da je niz krenuo iz Rijeke, u kojoj je u svibnju uz kolegu i prijatelja Gorana Petercola, u Muzeju suvremene umjetnosti realizirao izložbu pod nazivom "Međuprostori". Iz Rijeke je, na prijedlog Slavena Tolja, ravnatelja MSU-a otišao put Dubrovnika, konkretno u atelijer "Otok" u Lazaretima, gdje mu je izložba u tijeku, do sredine kolovoza, kronološki navodi Garbin, u trenu shvativši da je, između te dvije izložbe propustio Susak, na kojemu je ostavio i dušu i srce.
- Na ovom sam čarobnom otoku bio sudionik Međunarodnog Art Air festivala, koji je okupio zmajare iz čitavog svijeta - od Austrije do Japana. S obzirom na to da se zmajarenjem ne bavim, moja uloga u festivalu bila je izraditi objekt u obliku zmaja, za što sam iskoristio dva kišobrana nađena na otoku. Usprkos mom trudu i nastojanju da ga podignem u nebo, to se, nažalost, nije dogodilo. Bura koja je tog dana puhala, jednostavno nije popuštala, veli nam rovinjski kipar, koji će se, nakon tri rovinjske izložbe, u rujnu predstaviti u Beču, kao jedan od sudionika veće, kolektivne izložbe.
- Kada se tako i u nizu sve promatra, može se i činiti da je vrijeme od garbina. Ne znam, glavno je da ponovno uživam i pronalazim smisao u tome što radim.
- Što ili tko je bio okidač da se vratite kiparstvu? Možda povratak inspiracije?
- Ja i moje emocije. Jednostavno, u meni je sve kipjelo i kuhalo i znao sam da sve to što imam i nosim u sebi moram izbaciti van. Sve ono što se godinama u mom biću, mojoj glavi, mislima i raspoloženjima nagomilavalo i taložilo i postajalo latentna opasnost da postane breme ili uteg. A što se tiče inspiracije (uf' što mrzim tu riječ) ona s tim nema nikakve veze. Naime, inspiraciju koriste, a ne želim nikoga pri tom uvrijediti, najčešće loši umjetnici, koji je upotrebljavaju kao izliku za (ne)rad. Kao nešto se čeka da dođe ili ne dođe. Kao takvu ja inspiraciju ne poznajem, jer smatram da je moj posao kipara isto kao i posao svakog drugog radnog čovjeka oko mene. Dakle, digneš se, opereš zube i umiješ, doručkuješ i radiš, odnosno odrađuješ svoje radno vrijeme. OK, umjetnost i umjetnici lakše si dopuštaju varijacije na temu, pa i sam ponekad toliko puno radim da ne znam ni koji je dan u tjednu, ni jel' vani noć il' dan, dok onda jednog četvrtka, utorka ili subote uzmem slobodan dan i ne radim ama baš ništa. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU