Kao što se o Narodnooslobodilačkom ratu počelo poučavati još dok je trajao 1942. godine, tako se i o Domovinskom ratu poučavalo još za njegova trajanja 1992. godine, rekla je dr. Snježana Koren na pulskoj promociji svoje knjige "Politika povijesti u Jugoslaviji (1945-1960)", izražavajući bojazan od "NOB-izacije" Domovinskog rata; procesa u kojom se civilne i vojne žrtve guraju u drugi plan i u kojem se rat ne vidi kao tragedija, nego kao način rješavanja političkih problema.
U knjizi je temeljito istraženo razdoblje prvih poslijeratnih godina od agitpropa do ideoloških komisija u školstvu; od prvih udžbenika povijesti nastalih još za trajanja Drugog svjetskog rata isključivo na temelju Titovih tekstova do poslijeratnih doslovno prevedenih sovjetskih udžbenika, a nakon Informbiroa i pojava izdvojenih republičkih udžbenika koje su od republike do republike, sadržavale i frapantne razlike u tumačenju pojedinih nacionalnih događaja.
Minuciozno i analitički autorica je istražila i proces promjena u određivanju značajnijih datuma ili imenovanju škola (najveći broj škola s imenima narodnih heroja je u Makedoniji).
S podnaslovom "Komunistička partija Jugoslavije, nastava povijesti, historiografija", knjigu su na Odjelu za humanističke znanosti pulskog sveučilišta, pored autorice, predstavili dr. Igor Duda te u ime izdavačke kuće "Srednja Europa" dr. Damir Agičić, koji, kao i autorica, predaje ne Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako je Agičić rekao u uvodu, razdobljem socijalizma bave se samo rijetki povjesničari, svega njih desetak, a Snježana Koren jedna je od njih.
- Tekst je čitak, analitičan, znanstveno hladan, s odmakom koji je hvalevrijedan; ne uočavaju se autoričine simpatije ili antipatije prema ikom, tvrdi Duda.
Jugoslavija je, dodaje, razvijala tih godina novi obrazovni sustav s ciljem izgradnje novog socijalističkog čovjeka, u kojem se historija svela na užu nastavu povijesti, a autorica je u tom pravcu citirala Tita koji je 1946. rekao da u poučavanju povijesti treba pamtiti i isticati pozitivno, te da bi "bilo poželjno da se ono negativno, s čime naši narodi ne mogu da se nose, prepuste zaboravu".
Autorica je naglasila da su nakon Drugog svjetskog rata ključni akteri politike povijesti bili ljudi iz samog vrha Komunističke partije, a da se tek početkom 60-ih kao akteri pojavljuju republičke intelektualne elite. Promociju knjige organizirao je Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma. (Z. ANGELESKI)