Crticomanija koja je proteklih sedam dana harala Facebookom na radost mnogih korisnika, pokazala je, osim ocite potrebe za bijegom u nevini svijet animiranih filmova, i neosporni utjecaj koji su na generacije rodene izmedu šezdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeca ostavili crtici stvarani u europskim kinematografijama.
Iako današnji klinci mogu steci dojam da su neosporni divovi komercijalne animacije SAD i Japan, prije kakva dva desetljeca u glavama hrvatskih mališana primat su imali ceški, madarski, poljski, talijanski, francuski i britanski crtici, medu kojima je i posebno mjesto zauzimao ultimativni hrvatski produkt - Baltazar.
U neobicnom srazu s doradenim franšizama iz tvornice Walta Disneya, vjerovali ili ne, pokazao je to ovih dana Facebook, pobjedu su cesto izvojevali možda i estetski manje dojmljivi, ali graficki uvijek elegantniji i sadržajno bogatiji istocnoeuropski crtici.
U svojevrsnom nadmetanju koje je zavladalo na "fejsu" kako izvuci što zanimljiviji animirani lik iz djetinjstva, tako je primjerice, najviše puta reinkarniran Gustav. Madarski crtic, koji su neki proglašavali filmom "za odrasle", u centru je imao celavog sredovjecnog muškarca najcešce odjevenog u sivo koji je ispoljavao sve moguce osobine i nedace suvremenog covjeka.
Gustav, kreiran zahvaljujuci Marcellu Jankovicsu još 1964. godine, ponekad je bio pohlepan, iskompleksiran, ponekad dobrocudan i naivan, a gotovo uvijek pun planova koji bi se na kraju izjalovili. Kao takav dosegnuo je zavidan broj epizoda i ušao u srca u hrvatskih mališana.
Hrvati su kao djeca, izmedu ostalog, obožavali i poljski nespretni duo Loleka i Boleka (kreiran 1964.), cije je ponekad zlocesto nadmetanje uvijek završilo bratskom ljubavlju, smiješnog ruskog zeca "Nu, pogodi" koji bi uvijek nadmudrio vuka, simpaticno ceško pseto Dašenku bazirano na ideji slavnog umjetnika Karela Capeka.
Bio je tu i francuski robot Pluk, slovacki nespretni dvojac "A je to", talijansko-švicarski dugouhi Stripy koji se previja od smijeha, britanski Dar-Mar Holmes, koji je ismijavao sve tadašnje špijunske klišeje od Jamesa Bonda nadalje te, naravno, talijanska "La Linea" Oscara Cavandolija koja je najbolji dokaz da odlicna ideja, koliko god minimalisticki izgledala, može postati predmetom masovnog obožavanja.
Bez obzira na zakone tržišta i "druga vremena", Gustav, Pluk, Fik i ostalo društvo - cesto raznorazni likovi poput mravojeda ili inspektora Draguljceta iz americke "alternative" u vidu Hanne-Barbere, neosporno su svojedobno postali dijelom odrastanja mnogih hrvatskih klinaca. I ako ništa drugo, bar su zbog toga zaslužili po jednu reprizu na hrvatskoj dalekovidnici.