"Tražimo da se prihvaceni prijedlog pripajanja podrucnog odjeljenja Vozilici OŠ u Cepicu ukine, a naš zahtjev podupire 384 mještana Plominštine koji su ga potpisali", rekao je Nikola Vuksan na kraju sastanka roditelja ucenika i predstavnika opcinske vlasti što je u petak održan u školi u Vozilicima.
Sporni prijedlog usvojen je na sjednici opcinskog Vijeca krajem srpnja, a da o njegovu uvrštavanju u dnevni red i raspravi nisu obaviješteni clanovi Mjesnog odbora Plomin. Takoder, 14 opcinskih vijecnika olako je podignulo ruke za prijedlog koji nije konacan, no proslijeden je Županiji odakle ce put Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Iako su prisutni opcinski nacelnik Valdi Runko i vijecnik Bruno Donadic priznali pogrešku za ishitreno izglasavanje i više puta ponovili da su pogriješili, kod prisutnih 50-ak roditelja izazvali su samo ogorcenost i komentare "da je sada ionako prekasno".
Pomoci nije bilo ni od procelnika Županijskog ureda za prosvjetu Mladena Dušmana, koji je nepripremljen i bez relevantnih podataka o broju djece koja ce sljedecih godina sjesti u školske klupe u Vozilicima i Cepicu održao monolog o važnosti pedagoškog standarda jer se iz hrpe birokratskih floskula i primjera iz drugih dijelova Istre nije na kraju moglo cuti niti koja su dva prijedloga predložena.
Prijedlog prema kojem bi škola u Cepicu postala podrucno odjeljenje OŠ Vladimira Nazora u Potpicnu i tako nastavila s radom Runko je opisao kao "više štetan", što je argumentirao mogucim povecanjem troškova koji bi se placali iz opcinske blagajne.
Pedagoški standard uvjetuje minimalan broj ucenika u školi koja želi zadržati status maticne škole, a on ne smije biti manji od 112, odnosno po 14 ucenika u svakome razredu. OŠ Ivana Gorana Kovacica u Cepicu trenutno polazi njih 86, a cetiri razreda u Vozilicima, ciji ucenici u više razrede prelaze u maticnu OŠ Ive Lole Ribara u Labinu, ove godine pohada 21 ucenik.
Eventualno administrativno pripajanje škole Vozilici Cepicu kratkorocno bi saniralo problem, no roditelji ne žele ni cuti za mogucnost da djecu umjesto u Labin u više razrede voze u tek kilometar bliži Cepic. Na ruku im idu i nedoreceni zakoni, prema kojima dijete bez obzira na prebivalište može pohadati školu gdje god hoce, što se uostalom na Labinštini vec dogada jer roditelji zaposleni u Labinu voze djecu iz okolnih naselja u kojima postoje podrucna odjeljenja u dvije labinske osnovne škole. Zakljucak roditelja je jasan: ako i dode do pripajanja, vozit ce djecu u Labin!