Sezona je malih ježeva pa iz Centra za zaštitu životinja i prirode "Key" upozoravaju vozače da pripaze dok voze. "Smanjite brzinu, povećajte oprez u sumrak i noću kako bi se izbjeglo nepotrebno stradanje ježeva na cestama. Zaobiđite bespomoćne ježeve, a u slučaju da naiđete na ozlijeđenog ježa kojem je potrebna pomoć, kontaktirajte Centar za zaštitu životinja i prirode "Key", poručuju.
Kako navode, naša autohtona vrsta ježa je sjeverni bjeloprsi jež (Erinaceus roumanicus) koji naseljava šumska i poljska staništa, a često ga možemo vidjeti u blizini ljudskih naselja, primjerice u parkovima, vrtovima i grmlju. Ovaj mali sisavac aktivan je u sumrak i noću, dok dan provodi u gnijezdu od trave i lišća. Jedini je europski sisavac tijela prekrivenog bodljama. U prosjeku živi pet godina, ali pojedini mogu doživjeti i više od osam godina. U potrazi za hranom, tijekom samo jedne noći mogu prijeći od nekoliko stotina metara, pa do nekoliko kilometara, a svoj put obično završavaju tamo gdje su ga i započeli - u gnijezdu.
Bjeloprsi jež je jedini naš kukcojed koji provodi zimu u pravom zimskom snu. S dolaskom jeseni i zime ježevi se nastoje što više nahraniti i dobiti na masi, jer se pripremaju za zimski san koji obično započinju u listopadu. Nakon buđenja iz hibernacije, krajem travnja, ježevi su spremni za parenje. Idealno vrijeme za parenje je razdoblje između svibnja i rujna, ali se uglavnom odvija u svibnju i lipnju. Ženke nose mlade 35 do 42 dana, a veličina legla varira od dva do deset mladih.
Jež ima malo prirodnih neprijatelja. Najveću odgovornost za smrtnost ježeva snosi čovjek. Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći broj prometnica na kojima ih svake godine stradava veliki broj, naročito u doba parenja ili kada mali ježići dovoljno odrastu i počinju samostalan život. (B. P.)