"Samo me nemoj učiniti dosadnim", poručio je Mercury u zadnjim danima svog života menadžeru grupe Queen. Danas, 25 godina nakon njegove smrti, može se reći da mu je ova želja uslišana. O Farrokhu Bulsari koji je postao poznat kao Freddie Mercury na čelu grupe Queen i danas se govori, dok jedni slave njegov snažni vokal s rasponom od četiri oktave i karizmu, drugi ne mogu a da se ne referiraju na njegov ponekad raskalašeni život i potiho spomenu njegovu homoseksualnost.
Kreativnost bez granica
Grupa Queen prvi istoimeni album objavila je 1973., a ključni trenutak za njihovu karijeru bila je pjesma "Bohemian Rhapsody" iz 1975. Nastavili su nizati hitove pa su tako 1977. objavili "We are the champions", himnu valjda svih, pogotovo nogometnih natjecanja. I osamdesete su bile plodne za njih na tom planu. Mogli bi nastaviti nabrajati njihove hitove ali ono po čemu je još grupa postala poznata bili su odlični koncerti i karizma kojom je Mercury držao publiku u stanju fascinacije. Možda je to najbolje došlo do izražaja na legendarnom koncertu Live Aid koji je 1985. održan u Londonu i Philadelphiji. Mnoga su poznata imena tada nastupila kako bi se prikupio novac za gladne u Africi, a događaj je prenošen televizijski u cijelom svijetu (konkretnije, u 150 zemalja). Oko 70 tisuća ljudi okupilo se na stadionu Wembley i nisu svi bili fanovi grupe Queen. Pa ipak, sve njih Mercury je natjerao da ritmički plješću na ritam njegovih pjesama. Taj 20-minutni nastup mnogi danas proglašavaju najboljim nastupom neke rock grupe u povijesti.
Kao što je netko primijetio još dok je Mercury započinjao karijeru, kada bi on digao ruku, ljudi bi se ustali. Snažno je djelovao na publiku i razvijao svoj scenski nastup, eksperimentirajući s baletom i operom. Neki su ga gledali kao ekscentričnog čudaka, no iz njega je izbijala kreativnost koja nije poznavala granice.
Godine 1986. Queen su snimili album "A kind of magic", a većina pjesama iskorištena je kao soundtrack za film "Highlander", priči o besmrtniku sa škotskog visočja. Da bi promovirali album Queen kreću na svjetsku turneju koja će biti i njihova zadnja, a okončat će je dodatnim koncertom u Knebworth Parku 9. kolovoza 1986. "Tko želi živjeti vječno?" zapitao se tada Mercury u jednoj pjesmi s "A kind of magic". Nastavili su snimati albume ali počele su se sve više pojavljivati glasine koje su uskoro prestale biti glasine - Freddie Mercury boluje od AIDS-a. Bolest ga je izjedala ali on se nije dao. Na kraju zadnjeg spota koji je ikad snimio, za pjesmu "Days of our lives", već vidljivo slab i pod tonom šminke, samo se smireno okrenuo prema kameri i tiho poručio "Još uvijek vas volim".
Jednostavno poseban
Ni to nije bio kraj. Album "Made ih heaven" objavljen je posthumno, a u međuvremenu je 20. travnja 1992. na Wembleyju održan veliki koncert u počast pokojnoj legendi. Posljednji pozdrav došle su mu, kroz izvedbu njegovih pjesama, odati najveće zvijezde tog vremena poput grupa Metallica, Def Leppard, Guns N' Roses, Georgea Michaela, Annie Lennox, Eltona Johna, Rogera Daltreyja, Roberta Planta, Zucchera, Davida Bowieja (s kojim su Queen 1980. snimili fantastičnu "Under pressure") i dakako sami članovi grupe Queen - Brian May, Roger Taylor i John Deacon. Svi oni zaslužuju priznanje za ono što su zajedno s Mercuryjem napravili - jednu od najpopularnijih grupa u povijesti rocka.
Jedno veliko poglavlje bilo je završeno. Nakon "Made in heaven" Queen su nastavili koncertirati, snimati albume i mijenjati pjevače no ni oni ni itko drugi nikad neće pronaći dostojnu zamjenu za Mercuryja kojeg se može pokušati kopirati, ali mu se u tom kopiranju nitko nikad neće moći približiti, kamoli nadmašiti. On je jednostavno bio poseban. Osim njegovog snažnog glasa, do izražaja je dolazila njegova osobnost i svestranost. Treba se samo prisjetiti veličanstvene "Barcelone" za koju je snage i talent udružio s opernom pjevačicom Montserrat Caballe. I to nije sve. Kao što su u jednom skeču na YouTubeu (potražiti Epic Rap Battles) slikovito objasnili - pjesme Mercuryja i grupe Queen su uvijek bile "soundtrack za pobjede". Dok je privatno znao biti stidljiv, o sebi nije imao pretjerano mišljenje (nazivao se "glazbenom prostitutkom") i s averzijom gledao na davanje intervjua, na pozornici je dominirao, pretvarajući se u "vraga", kako se jednom prilikom opisao, pokazujući svu raskoš svog talenta i snažno djelujući na publiku kojoj je pjevao, ali i svirao klavir. "Ne zaustavljaj me sada!" ("Don't stop me now")… znao je zapjevati.
U njegovu obranu
I nije stao. Živio je do kraja, punim plućima. Mercury je otišao ali nije zaboravljen, pa što se nas tiče, neka živi i kroz reklame zbog kojih kao da on i Queen zadnjih godina doživljavaju mali revival - s "Bohemian Rhapsody" najavljivao se jedan festival i to elektronske glazbe, "Under pressure" poslužila je kao podloga za reklamiranje jedne poznate marke soka, a "Another one bites the dust" uklopila se u reklamu za automobil (i prije nego netko skoči i komentira kako baš ta pjesma i ta reklama nemaju sadržajno nikakve veze jedno s drugim neka na YouTubeu prvo potraži "Another one drives the bus" majstora parodije Weirda Ala Yankovica).
Za kraj, vratimo se još jednom stihovima koje je Mercury ovjekovječio. Mogli bi prigodno kazati "Show mora ići dalje!", ali umjesto toga vratimo se jednoj manje poznatoj pjesmi "In my defence" ("U moju obranu") - "Ja sam tek pjevač s pjesmom, kako mogu pokušati ispraviti što je krivo?" Kao da je znao da će mu jednom netko naturati na nos njegov stil života, iako je cijeli život radio ono što i mnogi drugi - tražio ljubav. Bio je on više od pjevača i još je za života postao legenda i mnogima je uljepšao život. (Mladen RADIĆ)