Posljednjih su tjedana meduze i rebraši su preplavili istarske plaže i često viđamo prizore gdje kupači ne ulaze u more zbog straha od "onih koje peku". Budući da je ovog puta riječ o vrstama neopasnim za čovjeka (Cotylorhiza tuberculata i Mnemiopsis leidyi), taj je strah potpuno neopravdan. No, potaknulo me to na pripremu ovog članka kojim želim pomoći ljudima da, kroz opise i fotografije, upoznaju meduze i rebraše koji žive u našem podmorju te nauče razlikovati opasne od neopasnih vrsta. Za determinaciju vrsta koristio sam stručnu literaturu i internetske preglede, a od posebne pomoći bio mi je dr. sc. Davor Lučić, stručnjak za biologiju i ekologiju zooplanktona iz Instituta za more i priobalje dubrovačkog sveučilišta.
Što se tiče opasnosti, mjesta za zabrinutost ipak ima. Spomenuti rebraš Mnemiopsis leidyi bi mogao dovesti do pada populacije riba i napraviti velike štete ribarstvu. Dobra vijest je da je uočen i jajasti rebraš, Beroe ovata, koji bi mogao staviti pod kontrolu Mnemiopsis leidyi (detaljnije o ovom problemu u opisu navedenih vrsta).
Inače, meduze su slobodno plivajući žarnjaci (Cnidaria), dijelimo ih na skifomeduze koje pripadaju razredu režnjaka (Scyphoza) i hidromeduze koje pripadaju razredu obrubnjaka (Hydrozoa).
Režnjaci (Scyphoza) su razred žarnjaka (Cnidaria) koji kraće vrijeme provode u obliku polipa (nespolni, sjedilački stadij), a duži period provode kao meduze (spolni, slobodno plivajući stadij). Ime su dobili po tome što je vanjski rub zvona njihove meduze razdijeljen na 4 ili 8 režnjeva. Od jadranskih skifomeduza tri su opasne za ljude: morska mjesečina (Pelagia noctiluca), kompas meduza (Chrysaora hysoscella) i nedavno otkrivena benovićeva meduza (Pelagia benovici).
Obrubnjaci (Hydrozoa) za razliku od režnjaka (Scyphoza), veći dio života provode u obliku polipa na morskom dnu. Njihove meduze (hidromeduze) su manje i osim nekoliko većih vrsta, ne mogu se vidjeti golim okom. Čitav razred je dobio ime po obrubu na klobuku hidromeduza. Vrste koje žive u Jadranu su neopasne za ljude.
Rebraši (Ctenophora) su na prvi pogled slični žarnjacima, osobito meduzama, no od njih se razlikuju po tome što su bilateralno simetrični i po tome što nemaju žarnice, pa tako ne predstavljaju opasnost za ljude. Imaju jajasto ili okruglo tijelo, dvije lovke i 8 redova uzdužno položenih pločica – rebara po kojima je cijelo koljeno dobilo ime. Pločice su nastale spajanjem trepetljika i omogućuju im plivanje u svim smjerovima.
Uhati klobuk (Aurelia aurita)
Ovo je najčešća meduza u Jadranu, pojavljuje se u velikom broju tijekom proljetnih mjeseci. Najlakše je prepoznajemo po četiri spolne žlijezde - gonade u obliku potkova koje se vide na gornjoj strani klobuka. Ima 16 glavnih lovki i mnoštvo tankih, rubnih na obodu klobuka. Prozirna je i obično naraste do 20 cm u promjeru. Hrani se drugim planktonom, manjim meduzama i mekušcima. Može se samo ograničeno gibati i većinom je nošena morskom strujom, čak i ako pliva. Nije opasna za čovjeka. Kozmopolitska je vrsta, obitava u obalnim vodama, najčešće pri samoj površini, ali je možemo naći i do 10 metara dubine
Morska mjesečina (Pelagia noctiluca)
Morska mjesečina je relativno mala meduza s polukružnim klobukom ispod kojeg se nalazi 8 lovki i 16 rubnih lovki na obodu klobuka. Klobuk i lovke su ružičaste boje, posuti sitnim ljubičastim točkicama. Pri kontaktu s ljudskom kožom javlja se jaka bol i nastaju ozlijede slične opeklinama koje teško zarastaju, a nakon njih ostaje depigmentacija kože ili čak ožiljak. Naraste do 20 cm duljine i 6 cm promjera klobuka. Obitava pod površinom na dubini do 10 metara, gdje lebdi i povremeno pliva. Naziv Pelagia noctiluca dolazi od grčkog pélagos (otvorena pučina) te od latinskog nox (noć) i lux (svjetlo), pa se može opisati kao organizam morske pučine koji ima sposobnost svijetliti u tami. Iako je tipična pučinska meduza, ponekad je morske struje i valovi nanesu do obala gdje je prijetnja kupačima.
Kompas meduza (Chrysaora hysoscella)
Na površini klobuka ima svojstveni žuto-smeđi uzorak nalik na kompas (busolu). U Jadranu je razmjerno rijetka, najčešće se približava obali u rano ljeto i ne pojavljuje se u većem broju. Može narasti do 30 centimetara promjera klobuka i do metra dužine lovki. Pri kontaktu s ljudskom kožom nastaju ozlijede slične opeklinama, ali je znatno manje opasna od morske mjesečine. Najčešće se zadržava pri površini.
Morska pluća (Rhizostoma pulmo)
Klobuk ove meduze na sredini je ispupčen, a rub je sastavljen od 80 malih krpica. Osnovna boja meduze je bijela s plavičastim odsjajem koji je osobito izražen na rubu klobuka. Pod njezinim klobukom utočište nalaze mladi primjerci nekih riba. Ovo je velika meduza, može narasti do 50-60 cm u promjeru i 10 kg težine. Nije opasna za ljude, može izazvati tek lakši osip na koži. Hrani zooplanktonom, a i sama je omiljena hrana morskim kornjačama.
Mediteranska meduza (Cotylorhiza tuberculata)
Mediteranska meduza ima svojstven oblik po kojemu se lako razlikuje od ostalih vrsta. Klobuk joj je plosnat sa smeđom izbočinom u sredini. Osam usnih krpa lagano je svinuto prema gore, s bijelim, plavim i ljubičastim kuglicama. Endem je Mediterana. Dobar je plivač, tako da nije u potpunosti ovisna o morskim strujama. Najčešće obitava na otvorenom moru, ali ponekad (obično ljeti) se pojavi uz obale. Jedna je od većih jadranskih meduza, naraste do 35 cm u promjeru. Nije opasna za ljude. Najčešće je okružena mladim šarunima, šurima (Trachurus trachurus) koji u njenim šupljinama nalaze sigurno utočište od nasrtljivih iglica (Belone belone) i ušata (Oblada melanura). Zbog očigledne sličnosti, neki je nazivaju i „jaje na oko“ (na engleskom fried egg jellyfish).
Benovićeva meduza (Pelagia benovici)
Znanstvenici sa Sveučilišta Salento su 2014. objavili da su u sjevernom dijelu Jadrana otkrili novu vrstu meduze koju su nazvali prema pokojnom profesoru s dubrovačkog sveučilišta dr. sc. Adamu Benoviću (fotografija je snimljena 2013.). O ovoj vrsti se još uvijek malo zna i neizvjesno je kako će njena pojava utjecati na okoliš. Ima poluproziran žuto smeđi klobuk posut sitnim bradavičastim izraslinama s četiri potkovičaste gonade (spolne žlijezde) u sredini. Pri kontaktu s ljudskom kožom nastaju ozljede slične opeklinama. Veličinom i oblikom je slična morskoj mjesečini.
Aequorea forskalea
Najveća je među jadranskim obrubnjacima, njezin klobuk u promjeru najčešće dosegne 10 cm. Tijelo joj je sasvim prozirno, zbog čega je teško uočljiva bez obzira na svoju veličinu. Na klobuku su vidljive zrakasto raspoređene spolne žlijezde valovitog oblika, a duž oboda su smještene brojne lovke promjenjive duljine. Tijekom proljetnih mjeseci pojavljuje se u blizini obala, nije opasna za čovjeka.
Neoturris pileata
Izduženog je oblika sa šiljastim želatinoznim ispupčenjem na vrhu. Duljina klobuka je veća od njegovog promjera, dostigne veličinu do 35 mm duljine i do 25 mm promjera. Duž oboda su smještene brojne lovke promjenjive duljine. Kroz proziran klobuk vidljiv
su radijalni kanali i široki manubrij upadljive ružičaste ili narančaste boje. Spada u hidromeduze.
Leucothea multicornis
Ima prozirno tijelo cilindričnog oblika s uzdužnim pojasevima (rebrima) koji svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama. Za ovog rebraša su svojstvene male bradavičaste izrasline koje pokrivaju cijelo tijelo. Naraste do 10 cm, obitava na dubinama do 30 metara.
Venerin pojas (Cestus veneris)
Za razliku od ostalih rebraša, venerin pojas ima izduženo i spljošteno tijelo, nalik na prozirnu traku čiji rubovi svjetlucaju u duginim bojama. Pri kretanju koristi vijugave zmijolike pokrete. Vrlo je nježne građe i lomi se na najmanji dodir. Usni otvor mu se nalazi na središnjem dijelu. Obitava u prvih nekoliko metara ispod površine, može narasti do metra duljine.
Bolinopsis vitrea
Ima prozirno, bilateralno simetrično tijelo s pojasevima prekrivenim pločicama koje svjetlucaju u duginim bojama. Ovaj rebraš je sličan vrsti Leucothea multicornis, ali je nešto manji (naraste do 7 cm) i nema bradavičaste izrasline.
Pleurobrachia rhodopis
Ima prozirno, okruglo tijelo s 8 redova pločica koje se protežu od usnog otvora do ispupčenog dijela na suprotnoj strani. Dvije bočno pričvršćene, češljaste lovke promjenjive su duljine. Po potrebi ih, sa ulovljenim planktonom privlači ka usnom otvoru. Izgledom podsjeća ogrozd (engleski naziv: sea gooseberry). Obitava na dubinama do 50 m.
Mnemiopsis leidyi
Ovo je 10 cm dug i 2,5 cm širok rebraš koji izvorno obitava u zapadnom dijelu Atlantskog oceana. Početkom 1980-ih slučajno je unesen u Crno more (najvjerojatnije balastnim vodama), da bi 1989. dostigao gustoću populacije od 400 primjeraka po kubiku vode. Budući da se hrani jajima i ličinkama pelagičnih riba i istovremeno se s njima natječe za iste izvore hrane (zooplankton), došlo je do dramatičnog pada populacije riba i potpunog kolapsa ribarstva na tom području. Iznenadnim pojavljivanjem još jedne vrste rebraša, Beroe ovata, koji se hrani vrstom Mnemiopsis leidyi, ponovo je uspostavljena ravnoteža i Crno more je od tada naseljeno objema vrstama. Isti scenarij odvio se početkom ovog stoljeća s istim vrstama i u Kaspijskom jezeru.
Jajasti rebraš (Beroe ovata)
Rebraš naraste do 16 cm, prozirno ružičaste je boje s velikim ustima na jednom kraju. Izvorno obitava u južnom dijelu Atlantika oceana i u Mediteranu, kao invazivna vrsta naselio je Crno more i Kaspijsko jezero, gdje je smanjio i stavio pod kontrolu populaciju vrste Mnemiopsis leidyi kojom se hrani.
Lijepa Meduza zamjerila se Ateni
Naziv su meduze dobile po priči iz grčke mitologije o Meduzi, jednoj od tri Gorgone, krilatih sestara-aveti, kćeri morskog boga Forkisa. Meduza je bila vrlo lijepa, dok se nije zamjerila božici Ateni koja je njenu do tada prekrasnu kosu pretvorila u zmije otrovnice. (Napisao i snimio Marinko BABIĆ)