Zato što leži na nafti, Saudijska Arabija svojim gradanima litru benzina "95" naplacuje 0,82 kune, Katar 1,12, a Bahrein "cak" 1,80 kuna. U Hrvatskoj, koja na nafti ne leži, litra Eurosupera 95 trenutacno košta gotovo deset kuna, medutim, toliko košta i kubik vode na kojoj mi ležimo, a za koju nam nisu potrebne ni bušotine niti skupe rafinerije.
Isti taj kubik vode u Saudijskoj Arabiji, koja je prisiljena polovicu potrebne vode dobivati skupim postupkom desalinizacije mora, zbog visokih subvencija države, gradane košta svega 0,15 kuna.
Kako je vec poznato, predizborni gospodarski program HDZ-a predvida izvoz vode iz Hrvatske u arapske zemlje, pa bismo litru "tehnološke" vode arapskom poluotoku naplacivali, procjenjuje se, oko osam kuna, što je tri i pol kune manje od cijene vode koju placaju Zagrepcani, ili pak cetiri kune manje negoli vodu placaju Puljani.
Hrvatska "leži" na 26 milijardi kubika vode, godišnje potroši tek milijardu kubika, a Arapima bismo, stoji u programu HDZ-a, izvozili oko 80 milijuna kubika, odnosno kap u moru onoga cime raspolažemo.
Hrvatska, kako napominje državni tajnik Ministarstva vodnog gospodarstva
Zdravko Krmek, u preliminarnim pregovorima s Arapima dogovara da
njihovi tankeri koji nam "pred vratima" prevoze naftu natrag vracaju
vodu, zbog cega bi im se uvoz vode iz Hrvatske isplatio. Pritom, otkriva
Krmek, Arapima ne bi bila dodijeljena koncesija na hrvatsku vodu, vec
bi se ugovorom dogovorila 30-godišnja prodaja vode, koju bi vodila
iskljucivo država.
Za razliku od Arapa, koji su se na nafti obogatili, Hrvatska ce izvozom vode, eventualno, krpati mali dio goleme budžetske rupe, a visokim cijenama krpati pak rupe u vodovodnom sustavu.
Zagreb, kažu podaci Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, godišnje iz svojih crpilišta "ispumpa" oko 120 milijuna kubika vode, a isporuci i naplati 60 milijuna kubika, što znaci da polovicu ispumpane vode izgubi u lošoj mreži. Toliko vode gube i, otprilike, Osijek i Split, dok su medu vecim gradovima solidniji tek Varaždin i Rijeka, koja proizvodi oko 20 milijuna kubika vode godišnje, a gubi, u mreži staroj pedesetak godina, oko cetiri milijuna, dakle 20 posto.
Voda na kojoj bismo se u buducnosti mogli obogatiti doslovno curi kroz prste, pa umjesto da popravljamo mrežu, mi krpamo gubitke, a kojekakvim vodovodnim naknadama održavamo još jedan golemi birokratski sustav. Za razliku od cijena plina i elektricne energije, koje još uvijek regulira država, cijene vode diktira nam lokalna samouprava.
"Država u ukupnoj cijeni kubicnog metra vode od oko deset kuna naplacuje samo osam lipa po litri, kao naknadu za korištenje voda", istice državni tajnik Zdravko Krmek. Ostalo je trošak koji naplacuju lokalne vlasti, a kad se jednom sanira loša vodovodna mreža, i voda bi gradanima trebala biti jeftinija, napominje.
Ako vec planiramo vodu prodavati Arapima, hocemo li je napokon dovesti i do mnogobrojnih gradana u Hrvatskoj? Naime, u Hrvatskoj cak 450 tisuca gradana, ili 10 posto, živi bez vodovoda, odnosno bez zdrave i pitke vode. U mnogobrojnim turistickim mjestima nije rijetkost da se voda doprema cisternama, pa kubik košta izmedu 50 i 100 kuna, što znaci da samo za trošak vode prosjecnoj obitelji u takvoj Hrvatskoj, koja na vodi leži, treba 500 do cak tisucu kuna. (Bojana MRVOŠ PAVIC/NL)