Sudeci prema jacini pljeska na kraju sinocnjeg, skoro dvosatnog koncerta pred oko 250 poštovatelja makedonske gitaristicke legende i bogatog etno-rock-jazz naslijeda grupe Leb i sol, Vlatko Stefanovski Trio u ugodnom prostoru otvorene terase kluba Lighthouse generalno je ispunio ocekivanja publike.
Bila je to korektna, ali ne i izvanserijska atmosfera kakva je dugi niz godina YU scene pratila grupu Leb i sol, u cijem su središtu - uz Vlatkov gitaristicki genij - s jedne strane iznimno sugestivne, suptilne, emotivne, a s druge energetski i ritmicki mocne i osebujne izvedbe makedonskih narodnih pjesama.
Za taj zvuk makedonskog etno melosa i tu fuziju nepravilnog makedonskog ritma i suvremenog rocka, što je, uz jazz fusion, bio udarni bendovski trademark još od osnivanja prije 35 godina, itekako su, osim Vlatkove gitare, bili važni basist Bodan Arsovski i bubnjar Garabet Tavitjan Garo, mada je kroz godine taj bend cinila nekolicina drugih, takoder sjajnih glazbenika, odnosno tekstopisaca poput Vlatkovog brata Gorana (Arsen Dedic napisao je tekst za "Femme fatale").
Ni sinoc nisu izostale "Jovano, Jovanke" i "Uci me majko, karaj me" (ali jest "Aber dojde donke"), no ovaj put u preciznim, ali prilicno hladnim i predugim izvedbama najviše je šuga manjkalo u, dojam je, jalovoj ritam sekciji - kod basista ?oka Maksimovskog, a još više kod bubnjara Dejana Milosavljevica, dvojca koji je kvalitetom pad u odnosu na dvojicu bivših višegodišnjih Vlatkovih suradnika - bubnjara Miška i basista (i kontrabasista Makedonske filharmonije) Aleksandra Popa Hristova.
Najbolje su zvucale sporije pjesme, poput lijepe "Kumova slama" ili "Cuvam noc od budnih", jer je u tim izvedbama najviše došla do izražaja Vlatkova suptilnost i vještina kontrole zvuka, a i te tiše, mirnije pjesme nisu toliko ovisile o razglasu koji je bio dobar samo u prvoj razini ispred bine, ali ne i u nekoliko gornjih razina atraktivne terase Lighthousea. Nakon nekih predugih solaža dobro je došla skoro polusatna blues digresija usred koncerta, u kojoj je posebno dobro zvucala "Texas Flood".
Nakon "Cukni vo drvo" iz 1989. godine te spomenute "Cuvam noc od budnih", s možda najuspješnijeg albuma Leba i soli iz 1987. "Kao kakao", koncert je priveden kraju s još dva velika hita s tog albuma - pjesmama "Mamurni ljudi" i "Skopje".