U konformistickom svijetu u kojem caruje veliki kapital, a podilaženje tudem mišljenju i ukusu postaje gotovo jedini prihvacen oblik ponašanja, imati stav, pa još i profesionalnost, znaci biti u najmanju ruku ozbiljno ugrožena, umjesto zašticena vrsta postojanja. Strah od iznošenja vlastitog mišljenja ne muci modnu kreatoricu Andrijanu Subotic Pjajcik, ma koliko, prema vlastitoj izjavi, to katkad imalo i svojih posljedica. Kada netko zna svoj posao, pa k tomu još i uljepšava svijet svojim radovima, što uopce znace tamo neke zabrane organizatora revija, kada se, kao Andrijani ciji se modni brand u skladu s njenim vulkanskim temperamentom zove Etna Maar, otvaraju vrata inozemnih festivala poput nedavno održanog u Grazu gdje prepoznaju njeno razmišljanje i modnu pricu?!
"Prije festivala dizajna u Grazu sam radila kolekciju printanu grafitima, kao nastavak suradnje s Lunarom, našim poznatim grafiterom. To je bio nastavak naše suradnje od prije dvije godine, a motivi su macke, ptice, njegov potpis, on je sprejao neke haljine na klasican nacin kako radi grafite po zidovima. Tu su crvena, bijela i crna boja, prugice i neizbježna pletiva. Zaštitno lice nam je bila Martina Zubcic, naša olimpijka, kao osoba s realnim rezultatima. Kolekcija je sportska, ali nosiva. Cijenim ljude s pricom, koji imaju korijene i koje nije lako poljuljati, a takvih baš nema puno, više ima onih koji su nigdje. Kolekcija jesen/zima naslovljena "Julia Timošenko" je skulpturalna, radena sa specijalnim prošivima, biznama, dobili smo skulpture haljina koje su bile pojacane nakitom prijateljice kiparice Zdenke Gugic, koja radi nakit od inoksa. Te su haljine jako jednostavne, ali i jako efektne, modeli su nosili i frizure poput Julijinih. Sve moje kolekcije imaju svoj naziv i svoju pricu. Prije nego što pocnem raditi moram imati inspiraciju koja mi je motiv zbog cega nešto radim, pocevši od kolekcije "Arahne" printane s bubama, paucima. Zatim sam bila inspirirana filmom "Izgubljeni u prijevodu", taman tada sam rodila i bila sam sva nekako zbrckana, kolekcija je bila sva u zelenim tonovima i po sebi je imala kineske novcice. Prošlo ljeto sam radila kolekciju printanu s bubama, iz knjige koja se zvala "Živi nakit", to su kukci s divnim ukrasima po sebi, egzoticni. U devetnaestom su stoljecu ljudi stvarno nosili živi nakit, kukce privezivali zlatnim lancima ili od njih radili privjeske, to se zove "living lewellery", pa sam umjesto od živih izradila veliki nakit od kukicanih buba. Onda ima kolekcija koja se zove "Elegancija, a ne arogancija", prikazana na Zlatnoj igli, za poslovnu ženu s pletivima i konstrukcijama, rekla je Andrijana.
"Mislim da svaki umjetnik koji radi mora imati svoj stav, jer po tome se razlikuješ od drugih, svaki umjetnik je individua za sebe. Ako nešto radim i prezentiram to je moj stav. U mojoj struci cesto se prepoznaje kad je nešto copy-paste, ali ja se trudim da ono što mislim pokažem i kroz svoj rad. Izrazito sam sretna što materijaliziram svoje ideje, nekad mi se cini da ima i vrjednijih poslova, poput lijecnickih, ovako sam primorana sama biti i menadžer i trgovac i dizajner. Puno me toga zanima, puno sam radila i s muzejima poput projekta s vucedolskom golubicom, ali sada je pitanje novca i na kraju se ipak svodi na to da se to proda, tako da se sada stvarno trudim da to netko nosi", veli Andrijana.