Ako krenete željeznicom do Rijeke iz Pazina pripremite se na aktivno sudjelovanje u procesu putovanja budući da se na toj relaciji cestovno dugoj 56 kilometara čak dva puta presjeda.
No, krenimo ispočetka. Na pazinskoj željezničkoj postaji od zore do 13.30 zatvorena je blagajna, pa ćete voznu kartu morati kupiti u vlaku što ipak ne pričinjava veći problem.
Išarani prozori, ne vidiš van
Smeta to što su se pulski grafiteri previše zaigrali rišući po šinobusima koji su još kasnih devedesetih iz druge ruke otkupljeni iz Švedske. Svi su prozori tako išarani gustim crnim grafitima, pa se za pogled kroz prozor potrebno ustati, jer se sjedeći vidi tek vlastiti odraz u staklu. Kondukter nam kaže da se putnici često tuže zbog toga, ali on tu ne može mnogo pomoći.
Dizelaš polako stiže do Boruta gdje se putnici obavještavaju da će zbog radova na pruzi putovanje nastaviti autobusom (Croatia bus) koji već čeka ispred postaje. Uslužni kondukter nosi tešku prtljagu putnici nastojeći da olakša nezgodno i neočekivano presjedanje.
Paradoksalno iz Boruta se kurijerom vraćamo pet kilometara nazad u Cerovlje, gdje smo malo prije prodimili vlakom, kako bi se na tamošnjem cestovnom čvorištu priključili na Istarski ipsilon pošto Borut nema spoj s istarskom cestovnom žilom kucavicom. Iz Pazina smo krenuli u 10.20, sada je već 10.47, a nalazimo se na udaljenosti od devet kilometara od Pazina. Autobus sada hita punom dozvoljenom brzinom prema Lupoglavu (preskočili smo samo željezničku stanicu Hum u Istri u koju malo tko ikad ide) gdje stižemo vrlo brzo. Međutim tamo nas čeka novo iznenađenje. Opet ćemo presjedati, ovoga puta iz autobusa Croatia busa u autobus Autotransa koji s lupoglavske željezničke stanice kreće točno u 11.10 sati.
Do Lupoglava 50 minuta
Opet vadimo karte da ih pokažemo novom kondukteru. Nalazimo se na 21 kilometar od Pazina, a putovanje zasad traje točno 50 minuta, upravo onoliko koliko je potrebno da se kad nema gužve automobilom prevali razdaljina između Pazina i sjedišta Primorsko-goranske županije. Međutim, mi smo još s ove strane Učke. Autobusom hitamo prema tunelu, ali tu su i semafori na Ipsilonu. Čekamo u koloni. Radnici popravljaju vijadukt kod Dolenje Vasi u sklopu redovnog održavanja. Dobro je, ne čeka se dugo i krećemo dalje, sada bez zapreka, pa tako u kvarat do podne stižemo na riječki željeznički kolodvor. Konačan rezultat i nije tako loš - 85 minuta vožnje. Međutim, moramo zaključiti da putovanje od Pule do Rijeke s Hrvatskim željeznicama doista nije samo rutinska vožnja.
Jednosmjerna karta do Rijeke košta 40,10 kuna (povratna košta 64,20 kuna), međutim, zakasnili smo na povratni vlak, pa smo se vratili autobusom Autotransa čija jednosmjerna karta košta 45 kuna. Nevelika cjenovna razlika s obzirom na presjedanja i vrijeme vožnje. Prethodnih je desetljeća vlak bio značajno jeftiniji, a sada su se cijene gotovo ujednačile što zasigurno utječe na činjenicu da sve češće vidimo dupkom ispunjene autobuse, a prazne vlakove.
Do kraja ožujka zatvoren željeznički promet između Lupoglava i Boruta
Zbog sanacije usjeka (prije željezničke stanice Hum u Istri) pruga državna granica – Buzet – Pula bit će zatvorena za željeznički promet između kolodvora Lupoglav i Borut od 6. veljače do 31. ožujka, osim subotom i nedjeljom, od 7.50 do 14.40 sati. U tom razdoblju putnike će na relaciji Borut – Buzet i obratno prevoziti autobusi umjesto vlakova, stoji u priopćenju na stranicama Hrvatskih željeznica.
Dakle, svi putnici koji se voze vlakom prema Buzetu i državnoj granici morat će presjedati iz autobusa kod Boruta i opet se ukrcati na vlak kod Lupoglava.
Švedski šinobusi Y1
Šinobusi (u Hrvatskoj se nazivaju HŽ serija 7122) kakve već gotovo dva desetljeća gledamo na istarskoj pruzi dizel-hidraulični su motorni vlakovi proizvedeni 1980. i 1981. godine u kooperaciji švedske tvrtke Kalmar Verkstad i talijanske tvrtke Fiat-Ferroviaria. U originalu su nosili ime Y1, a napravljeni su po uzoru na talijanski vlak ALn 668 koji se proizvodio od sredine pedesetih do početka osamdesetih godina. Danas su u sastavu željeznica Švedske (uglavnom u pričuvi glavnih vlakova), Norveške, Hrvatske, Srbije, Kosova i Urugvaja. Vlak ima dvije upravljačnice, svaka s jedne strane, te dva putnička prostora s ukupno 64 sjedećih mjesta te vakum nužnik. (Napisao i snimio Anđelo DAGOSTIN)