Države članice Europske unije, koje su ograničile pristup svojim tržištima rada hrvatskim radnicima, uskoro moraju odlučiti hoće li ta ograničenja ukinuti ili će ih pokušati zadržati još najmanje tri godine. Dvogodišnje prijelazno razdoblje, u kojem je 13 članica Unije odlučilo da, kad su u pitanju hrvatski državljani, neće primjenjivati punu slobodu kretanja radnika, ističe 30. lipnja ove godine.
Započeli razgovori
Prije isteka tog razdoblja, države moraju izvijestiti Europsku komisiju namjeravaju li na Hrvatsku nastaviti primjenjivati nacionalne zakone, što, među ostalim, znači da hrvatski radnici za rad u tim državama i dalje trebaju radne dozvole.
Budući da se približava istek prve dvije godine od uvođenja ograničenja, Vlada je, kako doznajemo, krenula u diplomatsku akciju s ciljem da u što većem broju država članica EU-a hrvatskim radnicima osigura tretman ravnopravan onome koji imaju državljani ostalih 27 zemalja. Punu primjenu načela slobode kretanja radnika, Vlada je, kao jedan od glavnih ciljeva, navela i u dokumentu u kojem su pobrojani prioriteti Vlade u institucijama Europske unije u ovoj godini, koji je usvojen na ovotjednoj sjednici Vlade.
Neslužbeno doznajemo da su nadležne institucije već počele bilateralne razgovore s pojedinim članicama Unije oko tretmana hrvatskih radnika. Prema neslužbenim informacijama, ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić iskoristit će i sastanak Vijeća EU-a za zapošljavanje i socijalnu politiku, koji se održava sljedećeg tjedna u Bruxellesu, da o toj temi porazgovara s kolegama iz drugih zemalja Unije.
U pojedinim državama koje su uvele ograničenja za hrvatske radnike, međutim, konkretne odluke o tome hoće li nastaviti s istom politikom i nakon 1. srpnja još nisu donesene.
Europska pravila
Naši izvori ističu da bi se u, primjerice, Njemačkoj – koja je jedna od zanimljivijih radnih destinacija za hrvatske državljane – o tom pitanju moglo početi raspravljati tijekom ožujka. Osim Njemačke, hrvatski radnici tretirani su kao da dolaze iz ne-članice Unije u još 12 zemalja, poput Austrije, Francuske, Italije, Velike Britanije. Hrvatska je, u skladu s europskim pravilima, odgovorila istom protumjerom za radnike iz tih država.
Na odluku o tome treba li ili ne otvoriti tržišta rada za hrvatske državljane, više bi mogli utjecati politički, nego statistički razlozi. Ni 2013. godine, kada je Hrvatska pristupila EU-u, nije se predviđalo da bi otvaranje europskih tržišta za hrvatske radnike moglo imati prevelike posljedice na države članice i njihova tržišta rada.
Unatoč tome, pojedine države uvele su restrikcije, a na to su utjecali razni faktori, od ekonomske krize, preko internih političkih rasprava o useljavanju, pa do želje da se Hrvatsku tretira jednako kao ranije ostale nove članice, poput Bugarske i Rumunjske. (Ivana FRLAN GAŠPAROVIĆ)