Sastav vlade Mattea Renzija odraz je političkog umijeća mladog premijera koji je, nakon što je preuzeo vodstvo Demokratske stranke, svrgnuo stranačkog kolegu Enrica Lettu. Renzi se koristi jednakom koalicijskom (neprirodnom) većinom u parlamentu ljevice i desnice, izgradio je vladu na temeljima "prvobitnog grijeha" i namjerava takvo, za tradicionalnu talijansku ljevicu, grešno stanje održati do 2018. godine, vremensko razdoblje koji mnogima izgleda nevjerojatno.
Premise od kojih mladi Firentinac kreće nisu jasne niti čiste: iza sebe ima svrgnutog stranačkog kolegu i većinu koja "diše" sasvim proturječno. Renzi je zastupnicima u parlamentu poručio da je sastav vlade njegov osobni izbor i da on na sebe preuzima cijelu odgovornost eventualnog neuspjeha.
Od ukupno 16 ministara njih pet pripada redovima koalicijskih partnera iz desnog centra, a među njima trojica su bila na istoj dužnosti u vladi Enrica Lette: ministar unutarnjih poslova Angelino Alfano, lider nove stranke desnog centra i nekadašnji predsjednik Berlusconijeve stranke Popolo della liberta koje više nema, ministar prometa Maurizio Lupi, donedavna bliski Berlusconijev suradnik koji s Renzijem dijeli mladenačko političko iskustvo u omladinskim katoličkim političkim udrugama te ministrica zdravstva Beatrice Lorenzin koja je politički iznikla u redovima mladeži Berlusconijeve stranke Forza Italia.
Prosječni glasač ljevice, odnosno Demokratske stranke, teško je probavio tu nesvakidašnju koaliciju nakon dvadeset godina oštrog antiberluskonizma.
Svi se slažu da je Italiji nužna jaka i temeljita reformistička politika, ali pitanje je na koji će način Renzi uspjeti s većinom u parlamentu koja je odraz političkih kompromisa u palači, a ne volje talijanskih birača. (E. VELAN)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.